Bio je on sin Alfeja, jedan od dvanaestorice apostola, rođeni brat apostola i evanđeliste Mateja. Poslije Duhova njega zapade da evanđelje Kristovo naviješta u Eleuteropolju i okolnim mjestima, potom i u Egiptu, gdje je u gradu Ostracinu bio raspet poput svoga Spasitelja.
Bijahu oni bogobojazni građani Antiohije iz vremena Teodozija Velikoga. Andronik je po zanimanju bio zlatar. Od svoje zarade jednu trećinu davali su oni siromasima, drugu Crkvi, a treću su zadržavali za sebe. Nakon što im se rodilo dvoje djece, oni odluče da će dalje živjeti kao brat i sestra. No jednoga dana djeca umru. Andronik i Atanazija odluče poći u Egipat i preostali dio života provesti u monaštvu.
Prema Bibliji on je živio oko 1850. prije Krista u Uru Kaldejskome. Odatle je po Božjem naputku u dobi od 75 godina s cijelom svojom obitelji krenuo u Haran (sjeverna Sirija). Odatle je u potrazi za pašom krenuo u Kanaan i nastanio se u Hebronu. Tu dobiva Božje jamstvo da će posjedovati zemlju i imati mnogobrojno potomstvo. Abraham se u Bibliji naziva ocem Izraela, drži ga se uzorom vjere i Božjim prijateljem. Kršćanstvo vidi u Abrahamu svoga duhovnog rodozačetnika, oca u vjeri na prapočecima povijesti otkupljenja. Njegova spremnost da žrtvuje sina Izaka uzor je savršena podvrgavanja volji Božjoj i pralik Kristove smrti na križu.