PREOBRAŽENJE GOSPODA NAŠEGA ISUSA KRISTA

Treće godine svoga javnog djelovanja na zemlji Isus je svojim učenicima češće govorio o svojoj skoroj muci, ali i o svojoj slavi poslije smrti. Da ta njegova muka ne bi posve razočarala učenike i da oni ne bi otpali od njega, htio im je prije svoje muke barem djelimice pokazati svoju božansku slavu. Izabrao je Petra, Jakova i Ivana i s njima pošao na goru Tabor i tu se pred njima preobrazio. I zasja lice njegovo kao sunce, a njegove haljine postadoše bijele kao svjetlost. I pokraj Isusa pojaviše se veliki starozavjetni proroci Mojsije i Ilija i razgovarahu s njime. Vidjevši to, Petar reče Isusu: «Gospode, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice (kolibe): Tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.» No dok je Petar to govorio, udaljiše se Mojsije i Ilija, a svijetao oblak okruži Isusa i trojicu učenika i čuše glas nebeskoga Oca iz oblaka: «Ovo je ljubljeni Sin moj! U njemu mi je sva milina! Slušajte ga!» Čuvši ovaj glas, učenici padoše ničice na zemlju kao mrtvi i prestrašeni ostadoše tako ležati na zemlji sve dok im Gospod ne priđe i dotaknivši ih reče: «Ustanite, ne bojte se!» Silazeći s gore, Isus im zapovijedi da nikome ne kažu što su doživjeli, dok on ne uskrsne od mrtvih. Ovu trojicu svojih učenika Isus će poslije Posljednje večere pozvati u Getsemanski vrt da budu svjedoci njegove smrtne muke.