Apostol 26.7.

Druga poslanica svetoga apostola Pavla Korinćanima (2 Kor 1, 12 - 20)

Braćo. Ovo je naša slava: svjedočanstvo naše savjesti da smo u svijetu živjeli – osobito prema vama – u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što čitate i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti, kao što nas djelomično i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospoda našega Isusa. U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama i preko vas prijeći u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno »Da, da!« i »Ne, ne!« Bog je svjedok: naša riječ vama nije »Da!« i »Ne!« jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi – ja i Silvan i Timotej – vama navijestismo nije bio »Da!« i »Ne!«, nego u njemu bijaše »Da!«. Doista, sva obećanja Božja u njemu su »Da!«. I stoga po njemu i naš »Amin!« Bogu na slavu!