Apostol 11.4.

Djela apostolska (Dj 4, 23 - 31)

Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine. Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: »Gospode, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se ròtê protiv Gospoda i protiv Pomazanika njegova.

Ròtê se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, ròtê se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim

da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.

I evo sada, Gospode, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju!

Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.« I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.