Barbara, velemučenica
Otac njezin Dioskor bio je poznati i bogati građanin Iliopolisa u Egiptu. Svoju mudru i lijepu kćerku jedinicu Barbaru smjestio je u visoku kulu, dao sluškinje za dvorbu i postavio idolske bogove. Promatrajući iz kule zemlju i nebo ona dođe do spoznaje o jednom Bogu stvoritelju. Jednom kad se otac udaljio iz grada ona iziđe van iz kule i sretne neke kršćanke koje su je oduševile za Isusa Krista. Ona prihvati kršćansku vjeru. Kad je to saznao otac, dade je pred sud. Nakon teških muka koje je morala podnijeti, ona umre 306. godine. Njezine moći nalaze se u Kijevu.
Rodio se oko 650. godine u arapskoj kršćanskoj obitelji u Damasku. Naslijedio je oca u carinskoj službi na dvoru kalifa Abdalmeleha. Oko 730. godine s prijateljem Kuzmom povukao se u manastir sv. Sabe Posvećenoga kod Jeruzalema i postao svećenik, posvetivši se asketskom životu i nauci. Bio je savjesni sabirač svega onoga što su izrekli sveti oci i crkveni sabori. Najviše je slijedio sv. Grgura Nazijanskoga. Slavu je stekao posebice svojim predivnim crkvenim pjesmama - kanonima, kojima je, zajedno sa svojim pobratimom Kuzmom, uresio istočno bogoslužje (Oktoih ili Osmoglasnik, Irmologion, Mjesecoslov, Pashalni kanon). Ivan je svoju teologiju razradio u obrani štovanja ikona. Autor je mnogih teoloških djela, homilija i himana na grčkom jeziku. Smatra se utemeljiteljem istočnokršćanske sustavne teologije. Utjecao je na istočnu i zapadnu teologiju i duhovnost. Glavna su mu djela Vrelo spoznaje i Apostolski razgovori. Umro je u svom manastiru 749. godine. Papa Lav X. proglasio ga je godine 1890. naučiteljem Crkve.