Apostol 6.11.

Prva poslanica svetoga apostola Pavla Solunjanima (1 Sol 2, 20 - 3, 8)

Braćo. Vi ste doista slava naša i radost!

Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni: doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo. Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan.

A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas – zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju. Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodu!