Averkije ravnoapostolni, biskup čudotvorac
U vrijeme cara Antonina bijaše Averkije biskup malog stada u gradu Hieropolju u Frigiji. Grad je bio pun pogana idolopoklonika. Za vrijeme jednoga poganskog slavlja Averkije, sav raspaljen srdžbom Božjom, uđe u njihov hram i polupa sve idole. Bijesni pogani htjedoše ga ubiti. No u tom času pristupe mu tri opsjednuta mladića izbacajući iz sebe pjenu i urlajući. Božji čovjek izagna iz njih demone i oni ustanu zdravi. Videći to, mnogi se pogani obrate i prihvate kršćanstvo, a uskoro i cijeli grad. Averkije je povratio vid i majci upravitelja te pokrajine Publija. Pod starost biskupa pozvaše u Rim gdje ozdravi umno poremećenu carevu kćer. Ovaj veliki svetitelj mirno se upokojio u Hieropolju krajem 2. stoljeća.
Sinovi najuglednijih kršćanskih efeških obitelji Maksimilijan, Jamvlih, Ivan, Dionizije, Eksakustodijan i Antonin nisu htjeli sudjelovati u prinošenju žrtava rimskim bogovima kad je var Decije boravio u Efezu, nego su pobjegli na brdo Ohlon i tu se sakrili u jednoj pećini. Kad je to car saznao, dao ih je zazidati. Carski dvorjani Teodor i Rufin, inače potajni kršćani, dali su uzidati jedan bakreni kovčežić s olovnim pločama na kojima su bila ispisana ovih sedmero mladića. Njih se Crkva spominje i 4. kolovoza.