
Druga poslanica svetoga apostola Pavla Korinćanima (2 Kor 10, 7 - 18)
Braćo! Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je »Kristov«, neka sâm ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašću – koju nam Gospod dade za vaše izgrađivanje, a ne rušenje – ne bih se morao stidjeti. Samo da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem poslanicama! Jer »poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna«. Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazočni riječju u poslanicama, takvi smo i nazočni djelom.
Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju. Mi se pak nećemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim. Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama i mi – po našem mjerilu – prerasti u izobilje: i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području. Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. Ta nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospod.
