Apostol 2.7.

Poslanica svetoga apostola Pavla Rimljanima (Rim 10, 1 - 10)

Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. Jer dovršetak je Zakona Krist – na opravdanje svakomu tko vjeruje.

Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj. A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo – to jest Krista svesti? Ili: Tko će sići u bezdan – to jest izvesti Krista od mrtvih? Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospod, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava.