Apostol 21.6.

Poslanica svetoga apostola Pavla Rimljanima (Rim 11, 2b - 12)

Braćo, zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji – kako se tuži Bogu na Izraela: Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost! Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega.

I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom. Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni!

Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj?