Elizej, prorok
Živio je 900 godina prije Krista. Bijaše on sin Šafatov, iz plemena Rubinova, iz grada Abel-Mehole.Gospod ga je izabrao da bude nasljednik na proročkoj službi proroku Iliji. Ilija ogrnu Elizeja svojim plaštem i isprosi od Boga proročku milost. Djelovao je između 850. i 800. godine prije Krista u Sjevernom kraljevstvu (Izraelu) za kraljeva Jorama, Jehua i Johaza. Razdvojio je vodu u rijeci Jordanu, gorku vodu u Jerihonu učinio je pitkom, doveo vodu u iskopane rovove za vrijeme rata s Moavićanima, umnožio ulje u loncima siromašne udovice, ženi Somarićanki povratio u život umrlog sina, s dvadeset hljebčića nahranio sto ljudi, prorekao mnoge događaje narodu i pojedincima. Umro je u dubokoj starosti.
Rodio se u gradu Sirakuzi na Siciliji. Po završetku školovanja zamonaši se. Patrijarh Nicefor uze ga sebi u službu. U vrijeme ikonoborstva bio je odlučan branitelj ikonoštovanja. Car Teofil zatoči ga zbog toga u tamnici na jednom otoku, gdje provede punih sedam godina. U vrijeme carice Teodore i sina joj Mihaela oslobođen je i izabran za patrijarha. Prve nedjelje Velikog posta Metodije svečano unese ikone u crkvu i sastavi kanon u čast ikona. Zlobni krivovjerci nagovoriše neku ženu da razglasi kako Metodije s njom ima tjelesne odnose. Da bi dokazao svoju nevinost patrijarh sam zatraži sud pred kojim se skinuo gol i pokaza svoje suho i od posta izmučeno tijelo. Sud se uvjeri da je patrijarh oklevetan. I ona žena klevetnica prizna da su je potplatili da kaže laž na patrijarha. Metodije je umro 846. godine.