Evanđelje 17.5.

Evanđelje po Ivanu (Iv 12, 36 - 47)

Reče Gospod ljudima, koji su došli do njega: «Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!«

To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.

Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospode! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?

Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:

Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.

Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. A Isus povika: »Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.