Jeremija, prorok
Rodio se 600 godina prije Krista u selu Anatotu blizu Jeruzalema. Počeo je prorokovati u 15. godini života u vrijeme kralja Josije. Pozivao je kralja, velikaše, lažne proroke i svećenike na pokajanje. Kralju Joakimu proreče da će ga mrtva vući po zemlji izvan Jeruzalema. Kralju Jehoniji proreče da će biti odveden u Babilon i tamo umrijeti. Za vrijeme kralja Sedekije stavio je Jeremija jaram na svoj vrat i tako hodao ulicama Jeruzalema proričući pad Jeruzalema i ropstvo u Babilonu. Nagovijestio je svojim sunarodnjacima da će njihovo ropstvo potrajati 70 godina. U dolini Totef, pokraj Jeruzalema, gdje su Židovi prinosili idolima djecu za žrtvu, Jeremija uze lonac i razbi ga pred narodom proričući skori pad Judejskoga kraljevstva. Uskoro Babilonci zauzmu Jeruzalem, kralja Sedekiju ubiju, grad opljačkaju i razore i veliki broj Židova pogube u dolini Totef. Jeremija s levitima uzme zavjetni kovčeg iz hrama i odnese na brdo Navat gdje je Mojsije umro i tu ga sakri u jednu pećinu. Oganj iz hrama sakrije u jedan duboki bunar. Neki ga Židovi primoraju da s njima ide u Egipat, gdje ga nakon četiri godine kamenovaše njegovi sunarodnjaci. Egipćanima je prorekao pad njihovih idola i dolazak u Egipat Djevice s Djetetom. Po nalogu cara Aleksandra tijelo ovoga velikoga proroka preneseno je u Aleksandriju i tamo sahranjeno.
Druga internacionala odlučila je godine 1889. da će se ubuduće 1. svibanj slaviti kao svjetski praznik rada. Iste godine papa Lav XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu u kojoj sve radnike upućuje na sv. Josipa kao uzor i primjer za nasljedovanje. Papa Pio XII. uveo je godine 1955. blagdan Josipa Radnika misleći time na tiho i vjerno posvećivanje svakidašnjega rada. Čovjek radeći pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli. Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovom zanimanju, tj. da je bio tesar, drvodjelja (usp. Mt 13, 54).