Velika večernja 25.2.
Svećenik otvara carske dveri, a đakon govori:
Blagoslovi vladiko.
Svećenik:
Blagoslovljen Bog naš, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Dođite, poklonimo se Kralju našemu Bogu.
Dođite, poklonimo se Kristu, Kralju našemu i Bogu.
Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred samim Gospodom Isusom Kristom, Kraljem i Bogom našim.
Svećenik pred ikonostasom moli večernje molitve (vidi niže).
Psalam 103.
Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, Gospode, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šatro, na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. Stabla se Gospodnja napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. Kako su brojna djela tvoja, o Gospode! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. Neka dovijeka traje slava Gospodnja: nek' se raduje Gospod u djelima svojim! On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. Pjevat ću Gospodu dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Gospodu. Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!
I sunce znade kada ima zaći, kad razastreš tmine i noć se spusti.
Kako su brojna tvoja djela, o Gospode! Sve si to mudro učinio.
Slava, I sada:
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput. Tri mala poklona
Večernje molitve
Molitva četvrta
Ti, koga u visinama neušutnim pjesmama i sveudiljnim hvalospjevima slave svete Moći, ispuni usta naša hvalom tvojom da uzmognemo uzveličati sveto ime tvoje. Udijeli nam dioništvo u baštini svetih koji se tebe u istini boje i koji vrše tvoje zapovijedi, molitvama svete Bogorodice i svih svetih tvojih.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva peta
Blagoslovljen si Gospode, Bože Svedržitelju, koji poznaješ ljudske namisli i znaš što nam treba i mnogo izobilnije nego li mi sami možemo moliti ili zamisliti. Ti sâm dakle, Čovjekoljupče Kralju, koji si u svemu dobar, osposobi nas mnoštvom svoga milosrđa da čiste savjesti zazivamo tvoje sveto ime; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga te providnošću svojom uredi sve na našu korist.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva šesta
Gospode, Gospode, koji sve držiš na svom prečistom dlanu, koji si strpljiv prema svima nama, koji žališ poradi naših opačina, spomeni se smilovanja i milosrđa svoga, i pohodi nas dobrotom svojom. Udijeli nam da tvojom milošću izbjegnemo različitim napastima Zloga, također i u preostalom dijelu ovoga dana, i sačuvaj naš život sigurnim milošću tvojega presvetoga Duha.
Milošću i čovjekoljubljem tvoga jedinorođenoga Sina s kojim si blagoslovljen s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva sedma
Bože veliki i čudesni, koji svime milostivo upravljaš neizrecivom dobrotom i bogatim promislom, koji si nam poklonio dobra ovoga svijeta i po već darovanim dobrima zajamčio nam obećano kraljevstvo. Ti si dopustio da smo protekli dio dana izbjegli svakom zlu, daruj nam da i preostali dio dana provedemo besprijekorni pred svetom slavom tvojom u klicanju tebi, Bogu našemu, jedinomu dobromu i čovjekoljubivomu.
Jer ti si Bog naš i mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva osma
Veliki i svevišnji Bože! Ti jedini posjeduješ besmrtnost prebivaš u svjetlu nedostupnu, sva si stvorenja premudrošću sazdao, odijelivši svjetlost od tame sunce si postavio u službu dana, a mjesec i zvijezde u službu noći. I nas si, iako smo grešni, učinio dostojnima da ovoga časa stupimo pred lice tvoje s hvalama, i da ti prinesemo večernji hvalospjev. Ti sam, Čovjekoljupče, uzdigni molitvu našu kao kâd pred lice svoje i primi ju kao ugodni miomiris. Udijeli nam da ova večer i noć koja se približava, prođu u miru. Zaodjeni nas oružjem svjetlosti, izbavi nas od noćnoga straha i od svega što se šulja kroz tmine. Neka san, što si nam ga darovao za okrjepu našoj nemoći, bude slobodan od svakog đavolskog sanjarenja. Udjeli nam, Vladaru, darovatelju dobara, da se na svojim ležajima skrušimo i da se noću spominjemo tvojega imena i da, prosvjetljeni razmatranjem o tvojim zapovijedima, ustanemo s radošću u duši na hvalospjev tvojoj dobroti: prinoseći milosrđu tvojemu molitve i prošnje za grijehe naše i svekolikoga tvojeg naroda, kojega po molitvama svete Bogorodice, milošću pohodi.
Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Svećenik ulazi u oltar, a đakon govori ekteniju. Ako nema đakon onda ju govori svećenik ispred carskih dveri.
Kad nema svećenika, govori se: Gospode, pomiluj. Dvanaest puta.
Velika ektenija
Đakon: U miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj. I tako iza svakog zaziva.
Za višnji mir i za spasenje duša naših, pomolimo se Gospodu.
Za mir svega svijeta, za postojanost svetih Božjih Crkava i za sjedinjenje svih, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj sveti hram i za sve one koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega, pomolimo se Gospodu.
Za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, pomolimo se Gospodu.
Za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za časno svećenstvo, u Kristu đakonstvo, za sav kler i narod, pomolimo se Gospodu.
Za pretpostavljene naše vlasti, kao i za sve one koji nas brane i štite, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj grad (za ovu svetu obitelj ili za ovo mjesto), za svaki grad i kraj, i za one koji s vjerom u njima žive, pomolimo se Gospodu.
Za pogodno vrijeme, za obilje zemaljskih plodova i za mirna vremena, pomolimo se Gospodu.
Za putnike, bolesnike, patnike i uznike, i za njihovo spasenje, pomolimo se Gospodu.
Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svima svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik:
Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Ako je svećenik molio ekteniju ulazi u oltar.
Katizma 18
Psalam 122.
Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš. Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Gospoda, Boga našega, dok nam se ne smiluje. Smiluj nam se, Gospode, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.
Psalam 123.
Da nije Gospod za nas bio – neka slobodno rekne Izrael – da nije Gospod za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela, vode pobješnjele sve nas potopile. Blagoslovljen Gospod koji nas ne dade za plijen zubima njihovim! Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo! Pomoć je naša u imenu Gospod koji stvori nebo i zemlju.
Slava, I sada:
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Molitva prvog antifona
Gospode milosrdni i blagi, koji si spor na srdžbu i vrlo milostiv, čuj našu molitvu i poslušaj glas zazivanja našega; znamenuj nas znakom dobrote svoje, pouči nas svojemu putu da hodimo u istini tvojoj. Razveseli srca naša da se bojimo svetoga imena tvojega, jer ti si velik i činiš čudesa, ti si jedini Bog i nema ti ravna među bozima, Gospode; moćan si u milosrđu i dobar u jakosti, da pomažeš, tješiš i spasavaš sve one koji se uzdaju u tvoje sveto ime.
Svećenik:
Jer tvoja je vlast i tvoje je carstvo, i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Katizma 18
Psalam 127.
Blago svakome koji se Gospoda boji, koji njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti. Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega. Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se Gospoda boji! Blagoslovio te Gospod sa Siona, uživao sreću Jeruzalema sve dane života svog! Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!
Psalam 128.
„Mnogo su me od mladosti tlačili“ – neka rekne sad Izrael! „Mnogo su me od mladosti tlačili, ali me ne svladaše. Po leđima su mojim orači orali, duge brazde povlačili. Al' Gospod pravedni isiječe užeta zlikovcima!“ Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion! Nek' budu k'o trava na krovu što povene prije nego je počupaju. Žetelac njome ne napuni ruku ni naručje onaj koji veže snopove. A prolaznici nek' ne reknu: „Blagoslov Gospodnji nad vama! Blagoslivljamo vas imenom Gospodnjim!“
Slava, I sada:
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Molitva drugog antifona
Gospode, u srdžbi svojoj nemoj nas koriti i ne kažnjavaj nas u svom gnjevu, nego postupi s nama po milosrđu svojem, liječniče i iscjelitelju naših duša! Vodi nas prema pristaništu svoje volje, prosvijetli oči srca našega u spoznanju tvoje istine, i daj da preostali dio ovoga dana kao i ostatak života našega bude u miru i bez grijeha, molitvama svete Bogorodice i svih svetih.
Svećenik:
Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Katizma 18
Psalam 131.
Spomeni se, o Gospode, Davida i sve revnosti njegove: kako se Gospodu zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj: „Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje, neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama, dok Gospodu mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.“ Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u poljima jaarskim. Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo! „Ustani, o Gospode, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje! Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču! Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!“ Gospod se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: „Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje. Budu li ti sinovi savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.“ Jer Gospod odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište. „Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh. Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom. Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno. Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika. U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj.“
Psalam 132.
Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti: kao na glavi ulje dragocjeno što slazi na bradu, bradu Aronovu, što slazi na skute haljina njegovih; kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion. Ondje Gospod daje svoj blagoslov i život dovijeka.
Psalam 133.
Sad, blagoslivljajte Gospoda, sve sluge Gospodnje što stojite u domu Gospodnjem, u noćnim satima! Dižite svoje ruke prema Svetištu i Gospoda blagoslivljajte! „Blagoslovio te sa Siona Gospod koji stvori nebo i zemlju!“
Slava, I sada:
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Molitva trećeg antifona
Gospode, Bože naš, spomeni se nas, grješnih i beskorisnih slugu svojih, kada zazivamo tvoje sveto klanjanja dostojno ime; nemoj dopustiti da se postidimo u iščekivanju tvoga milosrđa, nego daruj nam dobrostivo, o Gospode, sve što tražimo za spasenje; podaj nam da te ljubimo i da te se bojimo svim srcem svojim i da u svemu vršimo volju tvoju.
Svećenik:
Jer si Bog koji miluj i spašava, i tebi iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svjetilni psalmi sa stihirama- Gospodi vozvah (glas 5.)
Đakon ili svećenik vrši veliko kađenje cijelog hrama.
Gospode zazvah tebe, usliši me!
Pripjev: Usliši me Gospode!
Gospode zazvah tebe, usliši me! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
Usliši me Gospode!
Nek' mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku k'o žrtva večernja!
Usliši me Gospode!
Za vrijeme kađenja svećenik stavlja Evanđelje na stranu i prostire iliton. Stavlja pretposvećene darove na iliton, i ispred njih upaljenu svijeću. Kad završi kađenje cijeloga hrama, svećenik uzima kadionicu, pokadi Sveti Kruh uokolo, te preda kadionicu đakonu. Zatim radi metaniju, pa uzima diskos sa Svetim Kruhom i stavi ga sebi na glavu, držeći ga objema rukama. Odlazi prema proskomidikonu. Đakon ide ispred svećenika sa svijećom i kadionicom.
Svećenik stavi diskos na proskomidikon, ulije u svetu čašu vino i vodu, i pokriva diskos i čašu velikom pokrovom, kadeći ih, ali ne govoreći ništa, osim kod stavljanja velikog pokrovca:
Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Bože naš, pomiluj nas. Amin.
Zatim svećenik pokadi pretposvećene darove i napravi metaniju, te se vraća ispred svetog prijestolja.
Na usta mi, Gospode, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu podzemlja kosti rasuti.
U te su, Gospode, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka i umaknem!
Psalam 141.
Iz svega glasa vapijem Gospodu, iz svega glasa Gospoda zaklinjem.
Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.
Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ.
Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.
K tebi, Gospode, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.
Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.
Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.
Psalam 129.
Stihire na 'Gospode zazvah'
(8) Iz dubine, Gospode, vapijem tebi: Gospode, čuj glas moj!
Dođite, vjerni, vršimo djela Božja u svjetlosti, hodimo u iskrenosti kao po danu. Oslobodimo se nepravednih optužbi protiv bližnjih i ne postavljajmo im prepreke na putu. Odložimo užitke tijela da umnožimo darove duha. Podijelimo kruh s potrebnima i približimo se Kristu po pokajanju, govoreći: Pomiluj nas, Bože naš!
(7) Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!
Dođite, ljubitelji mučenika, da slavimo i radujemo se u duhu! Danas mučenik Teodor prinosi otajstveni gozbu te nas veseli u postu da mu možemo pjevati: Raduj se, nepobjedivi podnositelju muka i pobjedniče mučitelja! Raduj se, jer si tijelo svoje predao stradanju za Krista Boga! Raduj se jer si se u mnogim kušnjama pokazao pravim bojovnikom nebeske vojske! Uresu mučenika, moli za duše naše!
(6) Ako se, Gospode, grijehâ budeš spominjao, Gospode, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.
Rasprostro si božanski darovanu milost svojih čudesa na sve koji ti se vjerom utječu, mučeniče Teodore, i stoga te pjesmama slavimo: Ti oslobađaš sužnje, liječiš bolesne, darivaš siromašne i spašavaš utopljenike! Zagovaraš sve koji slave tvoj časni spomen. Moli se Kristu da udijeli obilje milosti i nama koji slavimo tvoje trpljenje, mučeniče sveti!
(5) U Gospoda ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.
Pokazao si se najvišim darom Božjim, mučeniče Teodore! I po svom skončanju ti pomažeš onima koji ti hitaju. Kada je udovica došla tvom hramu u suzama, objavio si se milosno i vratio joj sina kojega strani vojnici zarobiše. Ti ne prestaješ činiti čuda! Moli Krista Boga da spasi naše duše.
(4) Duša moja čeka Gospoda više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna nek' Izrael čeka Gospoda.
Častimo te kao istinski dar Božji, preblaženi Teodore! Pokazao si se izvrsnom svijećom božanske Svjetlosti jer su tvoje muke obasjale sva stvorenja. Budući jači i od samoga ognja gasio si plamenove i satro zlu glavu zmijinu a kad si krenuo na mučeništvo, Krist je okrunio tvoju božanstvenu glavu. Imajući smjelosti pred Bogom, velikomučeniče, usrdno moli za duše naše!
(3) Jer je u Gospoda milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.
Raduj se, sveta i svjetlonosna glavo, koja si nalik anđelu! Premda si davno mačem posječena, svojom si oštrom posjekotinom posjekla sramnu nečistoću. Ti si izvor čudesa što napaja vjerne i spasonosni dolazak Spasiteljev objavljuje. Ti si davno ugledala silazak Duha, kod kojega sada prebivaš, kao zagovornik stare i nove milosti: Moli stoga Krista da podari obilje milosti dušama našim.
Psalam 116.
(2) Hvalite Gospoda, svi puci, slavite ga, svi narodi!
Nekoć je Pretečina glava bila skrivena u zemljanoj posudi, ali ona javila iz utrobe zemlje i čudesno bila nađena. Ona je rijeke čudesa izlila, jer Preteča je u vodama Jordana oprao glavu njemu koji vodom nebeski svod ispunja, a ljudima dijeli božansko praštanje kao kišu. Proslavimo stoga glavu njegovu jer je uistinu slave dostojna i radosno proslavimo njezino našašće, moleći Krista da podari obilje milosti dušama našim.
(1) Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Glava što je navijestila Jaganjca Božjega koji se pojavio u tijelu i koja je božanskim riječima svima najavila spasonosne staze obraćenja, koja je nekoć bila optužila bezbožnoga Heroda i zato bila od tijela odrubljena, ostavši dugo vremena skrivenom, sada nam se pojavila kao izlazeće sunce te kliče: Obratite se i raskajanom dušom slijedite Gospoda koji svijetu daje veliku milost.
Slava:
Tvoja glava koju je Bog sačuvao, Pretečo, ustala je iz dubine zemlje poput riznice božanskih darova. Pohranjujući je s poštovanjem i časteći je s vjerom, mi se po tebi bogatimo izvanrednim čudesnima i oproštenjem naših grijeha, slavni Krstitelju Kristov.
Isada: Dogmatik, glas 4.
Prorok David koji po tebi postade svetim ocem, u pjesmi te veliča: "Stade kraljica s desne Tebi." Objavio te kao Majku i zaštitnicu života. Bez oca, Bog se utjelovio u tebi: da svoju sliku - čovjeka, oskvrnjenu strastima obnovi, zalutalu ovcu pronađe, uzme je na ramena, prinese Ocu sjedinivši je s nebeskim silama, i spasi svijet. O, Bogorodice, Krist ima veliku i bogatu milost.
Svećenik otvara carske dveri te čine ulazak s kadionicom.
Došavši ispred ikonostasa đakon govori tiho svećeniku:
Pomolimo se Gospodu.
Svećenik govori tiho molitvu ulaza:
Večerom, jutrom i o podne hvalimo te i blagoslivljamo, zahvaljujemo ti i molimo ti se, Vladaru svega i Čovjekoljubivi Gospode: uzdigni molitvu našu kao kâd pred sobom i nedaj da se srca naša prikone zlim riječima ili mislima, nego nas izbavi od svih koji vrebaju duše naše. Jer u tebe su, Gospode, o Gospode, uprte oči naše i u tebe se pouzdasmo: ne postidi nas, Bože naš.
Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje, Ocu i Sinu i svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Đakon govori svećeniku:
Blagoslovi, vladiko, sveti ulazak.
Svećenik:
Blagoslovljen ulazak svetih tvojih: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Đakon: Amin.
Premudrost. Stojmo mirno.
Te đakon ulazi u oltar i vrši srednje kađenje.
Narod:
Radosno Svjetlo svete slave besmrtnoga Oca nebeskoga, svetoga, blaženoga, Isuse Kriste.
Došavši k sunca zapadu, ugledasmo svjetlost večernju: pjevamo Ocu i Sinu i Svetomu Duhu Bogu.
Dostojan si svagda biti slavljen glasima pobožnim, Sine Božji, koji daješ život svemu svijetu, i stoga te sav svijet slavi!
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik: Mir svima.
Đakon: Premudrost. Budimo pozorni.
Prokimen, glas 5.
Uslišio te Gospod / u dan nevolje.
- Štitilo te ime Boga Jakovljeva!
Čitanja
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige Postanka (Post 2, 20 - 25; 3, 1 - 20)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospod, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospod, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
Nato čovjek reče: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!“
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bitće njih dvoje jedno tijelo. A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida.
Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Gospod, Bog. Ona reče ženi: „Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?“
Žena odgovori zmilji: „Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'“
Nato će zmija ženi: „Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.“
Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zanimljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. Uto čuju korak Gospoda, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Gospodom, Bogom, među stabla u vrtu.
Gospod, Bog, zovne čovjeka: „Gdje si?“ – reče mu.
On odgovori: „Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.“
Nato mu reče: „Tko ti kaza da si gol? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?“
Čovjek odgovori: „Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.“
Gospod, Bog, reče ženi: „Što si to učinila?“ „Zmija me prevarila pa sam jela“, odgovori žena.
Nato Gospod, Bog, reče zmilji: „Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ A ženi reče: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožit', u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.“ A čovjeku reče: „Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! – evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti.“
Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
Đakon: Budimo pozorni.
Prokimen, gl. 6.
Uzvisi se, Gospode, u sili svojoj, / pjesmama ćemo slaviti snagu tvoju!
- Gospode, zbog tvoje se moći kralj veseli!
Svećenik otvara carske dveri.
Đakon: Izvolite (blagosloviti).
Tada svećenik okrenut prema istoku, držeći u rukama svijećnjak i kadionicu, čini znak križa i govori:
Premudrost. Stojmo uspravno.
Zatim, okrenuvši se na zapad, prema narodu, opet čini znak križa, govoreći:
Svjetlo Kristovo prosvjetljava sve.
Čitač: Čitanje iz Knjige Izreka (Izr 3, 19 - 34)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Gospod je mudrošću utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa; njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom. Sine moj, ne gubi to iz očiju, sačuvaj razbor i oprez. I bit će život tvojoj duši i ures vratu tvome. Bez straha ćeš tada kročiti svojim putem i noga ti se neće spoticati. Kad legneš, nećeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati. Ne boj se nenadane strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. Jer će ti Gospod biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke. Ne uskrati dobročinstva potrebitim kad god to možeš učiniti. Ne reci svome bližnjemu: „Idi i dođi opet, sutra ću ti dati“, kad možeš već sada. Ne kuj zla svome bližnjemu dok on bez straha kod tebe boravi. Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije učinio nikakva zla. Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute, jer su Gospodu mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima. Gospodnje je prokletstvo na domu bezbožnika, a blagoslov u stanu pravednika. S podsmjevačima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost.
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige proroka Izaije (Iz 40, 1 - 3. 9; 41, 17 - 18; 45, 8; 48, 20 - 21; 54, 1)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Tako govori Gospod: „Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.“
Glas viče: „Pripravite Gospodu put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.“
Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: „Evo Boga vašega!“
Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Gospod, njih ću uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih neću. U goleti bregova otvorit ću rijeke, i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju.
Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Gospod, stvaram sve.
Izađite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno kličući, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: „Gospod je otkupio slugu svoga Jakova! Nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je pećinu i potekla je voda.“
Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana, kaže Gospod.
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige proroka Malahije (Mal 3, 1 - 3. 5 - 7. 12. 17 - 18; 4, 4 - 6)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već – govori Gospod nad vojskama. Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva. I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Gospodu žrtvu u pravednosti.
Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaću radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje – govori Gospod nad vojskama.
Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama – govori Gospod nad vojskama.
Svi će vas narodi tad držati sretnima, jer ćete biti zemlja blaženstva – govori Gospod nad vojskama.
I tada ćete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi.
„Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu propisao zakone i uredbe za sav Izrael.
Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe dan Gospodnji, dan velik i strašan. On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.“
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige Mudrosti (Mudr 4, 7. 16a. 17. 19 - 20; 5, 1 - 7)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Pravednik, ako i umre prijevremeno, naći će mir.
A pravednik koji umire osuđuje žive bezbožnike.
Svjetina vidi kraj mudračev, ali ne shvaća što je Gospod s njim naumio ili zašto ga je uzeo u zaštitu.
Ubrzo će oni biti trupla prezrena i ruglo među mrtvima dovijeka, jer će ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut će ih od temelja njihova, sasvim ih opustošiti; na mukama će oni biti i spomen će im propasti.
Puni straha doći će na obračun grijehâ, i bezakonja njihova u lice će ih optuživati.
A pravednik će se vedro sučeliti s onima koji ga tlačiše i koji prezirahu patnje njegove. Kad ga ugledaju, uzdrhtat će od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem. Govorit će među sobom, puni kajanja, i uzdišući u tjeskobi svoje duše: „To je onaj komu smo se nekoć podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov život ludošću i svršetak njegov nečasnim. Kako li se ubrojio među sinove Božje i dobio udio svoj među svecima? Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo. Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuća pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali.
Dalje slijedi Liturgija pretposvećenih darova.
