bl. Alojzije Stepinac
Rođen je 8. svibnja 1898. u Brezariću, župa Krašić.
Bogoslovni nauk završio je u Rimu, gdje je zaređen za svećenika 1930. Papa
Pio XI imenovao ga je 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom
zagrebačkim. Kao biskupsko geslo uzeo je riječi“U tebe se, Gospodine,
uzdam!” (Ps 31,1). Osnivao je nova župna središta, marno promicao katolički
tisak i katolička društva, hrabro propovijedao protiv rasizma, psovke i
pobačaja, a osobito se zalagao za slobodu i za progonjene u vrijeme
totalitarnih režima nacizma i komunizma. Odbio je ponudu komunističke vlasti
da se odcjepljenjem od Rima stvori tzv. “Hrvatska nacionalna crkva”. Na
montiranom političkom procesu komunistički sud ga je 11. listopada 1946.
osudio na 16 godina robije, koje je odslužio u Lepoglavi, a kasnije bio zatočen
u župnoj kući u rodnom Krašiću. Hrvatski Sabor je 14. veljače 1992. poništio
sudsku presudu i osudio politički sudski postupak protiv Zagrebačkog
nadbiskupa Alojzija Stepinca. Za njegovu hrabrost i svjedočko trpljenje Papa
Pio XII. uvrstio ga je 12. siječnja 1953. u Zbor kardinala. Kao zagrebački
metropolita, bio je ujedno metropolit Križevačke eparhije, a osobito je volio i
pomagao grkokatolike. Umro je na glasu svetosti i mučeništva, u Krašiću, 10.
veljače 1960. i pokopan u zagrebačkoj katedrali. Njegov je grob mjesto
neprekidne molitve i vrelo uslišanja. Godine 1981. u Rimu je službeno otpočeo
kanonski postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. U listopadu
1998. u hrvatskome nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke papa sv. Ivan
Pavao II. proglasio je Alojzija Stepinca blaženikom Katoličke crkve.