Velika večernja 6.1.

Ornament

Svećenik oblači epitrahil i izlazi ispred zatvorenih carskih dveri.

Svećenik:

Blagoslovljen Bog naš, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Ako nema svećenika:

Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Sine Božji, pomiluj nas. Amin.

Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

Kralju nebeski, Tješitelju, Duše istine, koji posvuda jesi i sve ispunjaš, riznico dobara i darovatelju života, dođi i nastani se u nama i očisti nas od svake ljage i spasi, o Dobri, duše naše.

Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas. Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospode, oprosti grijehe naše! Vladaru, otpusti bezakonja naša! Sveti, pohodi nas i izliječi slabosti naše radi imena svoga!

Gospode, pomiluj. Triput.

Slava, I sada:

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

Svećenik:

Jer tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Gospode, pomiluj! 12 puta

Slava, I sada:

Dođite, poklonimo se Kralju našemu Bogu.

Dođite, poklonimo se Kristu, Kralju našemu i Bogu.

Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred samim Gospodom Isusom Kristom, Kraljem i Bogom našim.

Svećenik pred ikonostasom moli večernje molitve (vidi niže).

Psalam 103.

Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, Gospode, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šatro, na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. Stabla se Gospodnja napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. Kako su brojna djela tvoja, o Gospode! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. Neka dovijeka traje slava Gospodnja: nek' se raduje Gospod u djelima svojim! On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. Pjevat ću Gospodu dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Gospodu. Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!

I sunce znade kada ima zaći, kad razastreš tmine i noć se spusti.

Kako su brojna tvoja djela, o Gospode! Sve si to mudro učinio.

Slava, I sada:

Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.

~~Večernje molitve
(koje moli svećenik)~~

Molitva prva

Gospode milosrdni i blagi, koji si spor na srdžbu i vrlo milostiv, čuj našu molitvu i poslušaj glas zazivanja našega; znamenuj nas znakom dobrote svoje, pouči nas svojemu putu da hodimo u istini tvojoj. Razveseli srca naša da se bojimo svetoga imena tvojega, jer ti si velik i činiš čudesa, ti si jedini Bog i nema ti ravna među bozima, Gospode; moćan si u milosrđu i dobar u jakosti, da pomažeš, tješiš i spasavaš sve one koji se uzdaju u tvoje sveto ime.

Jer tebi pripada svaka slava, čast i poklon Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva druga

Gospode, u srdžbi svojoj nemoj nas koriti i ne kažnjavaj nas u svom gnjevu, nego postupi s nama po milosrđu svojem, liječniče i iscjelitelju naših duša! Vodi nas prema pristaništu svoje volje, prosvijetli oči srca našega u spoznaji tvoje istine, i daj da preostali dio ovoga dana kao i ostatak života našega bude u miru i bez grijeha, molitvama svete Bogorodice i svih svetih.

Jer je tvoja vlast i tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva treća

Gospode, Bože naš, spomeni se nas, grješnih i beskorisnih slugu svojih, kada zazivamo tvoje sveto klanjanja dostojno ime; nemoj dopustiti da se postidimo u iščekivanju tvoga milosrđa, nego daruj nam dobrostivo, o Gospode, sve što tražimo za spasenje; podaj nam da te ljubimo i da te se bojimo svim srcem svojim i da u svemu vršimo volju tvoju.

Jer ti si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva četvrta

Ti, koga u visinama neušutnim pjesmama i sveudiljnim hvalospjevima slave svete Moći, ispuni usta naša hvalom tvojom da uzmognemo uzveličati sveto ime tvoje. Udijeli nam dioništvo u baštini svetih koji se tebe u istini boje i koji vrše tvoje zapovijedi, molitvama svete Bogorodice i svih svetih tvojih.

Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva peta

Blagoslovljen si Gospode, Bože Svedržitelju, koji poznaješ ljudske namisli i znaš što nam treba i mnogo izobilnije nego li mi sami možemo moliti ili zamisliti. Ti sâm dakle, Čovjekoljupče Kralju, koji si u svemu dobar, osposobi nas mnoštvom svoga milosrđa da čiste savjesti zazivamo tvoje sveto ime; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga te providnošću svojom uredi sve na našu korist.

Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva šesta

Gospode, Gospode, koji sve držiš na svom prečistom dlanu, koji si strpljiv prema svima nama, koji žališ poradi naših opačina, spomeni se smilovanja i milosrđa svoga, i pohodi nas dobrotom svojom. Udijeli nam da tvojom milošću izbjegnemo različitim napastima Zloga, također i u preostalom dijelu ovoga dana, i sačuvaj naš život sigurnim milošću tvojega presvetoga Duha.

Milošću i čovjekoljubljem tvoga jedinorođenoga Sina s kojim si blagoslovljen s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva sedma

Bože veliki i čudesni, koji svime milostivo upravljaš neizrecivom dobrotom i bogatim promislom, koji si nam poklonio dobra ovoga svijeta i po već darovanim dobrima zajamčio nam obećano kraljevstvo. Ti si dopustio da smo protekli dio dana izbjegli svakom zlu, daruj nam da i preostali dio dana provedemo besprijekorni pred svetom slavom tvojom u klicanju tebi, Bogu našemu, jedinomu dobromu i čovjekoljubivomu.

Jer ti si Bog naš i mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva osma

Veliki i svevišnji Bože! Ti jedini posjeduješ besmrtnost prebivaš u svjetlu nedostupnu, sva si stvorenja premudrošću sazdao, odijelivši svjetlost od tame sunce si postavio u službu dana, a mjesec i zvijezde u službu noći. I nas si, iako smo grešni, učinio dostojnima da ovoga časa stupimo pred lice tvoje s hvalama, i da ti prinesemo večernji hvalospjev. Ti sam, Čovjekoljupče, uzdigni molitvu našu kao kâd pred lice svoje i primi ju kao ugodni miomiris. Udijeli nam da ova večer i noć koja se približava, prođu u miru. Zaodjeni nas oružjem svjetlosti, izbavi nas od noćnoga straha i od svega što se šulja kroz tmine. Neka san, što si nam ga darovao za okrjepu našoj nemoći, bude slobodan od svakog đavolskog sanjarenja. Udjeli nam, Vladaru, darovatelju dobara, da se na svojim ležajima skrušimo i da se noću spominjemo tvojega imena i da, prosvjetljeni razmatranjem o tvojim zapovijedima, ustanemo s radošću u duši na hvalospjev tvojoj dobroti: prinoseći milosrđu tvojemu molitve i prošnje za grijehe naše i svekolikoga tvojeg naroda, kojega po molitvama svete Bogorodice, milošću pohodi.

Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Svećenik ulazi u oltar, a đakon govori ekteniju. Ako nema đakon onda ju govori svećenik ispred carskih dveri.

Kad nema svećenika, govori: Gospode, pomiluj. 12x

Velika ektenija

Đakon: U miru pomolimo se Gospodu.

Narod: Gospode, pomiluj.

Za višnji mir i za spasenje duša naših, pomolimo se Gospodu.

Za mir svega svijeta, za postojanost svetih Božjih Crkava i za sjedinjenje svih, pomolimo se Gospodu.

Za ovaj sveti hram i za sve one koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega, pomolimo se Gospodu.

Za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, pomolimo se Gospodu.

Za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za časno svećenstvo, u Kristu đakonstvo, za sav kler i narod, pomolimo se Gospodu.

Za pretpostavljene naše vlasti, kao i za sve one koji nas brane i štite, pomolimo se Gospodu.

Za ovaj grad (za ovu svetu obitelj ili za ovo mjesto), za svaki grad i kraj, i za one koji s vjerom u njima žive, pomolimo se Gospodu.

Za pogodno vrijeme, za obilje zemaljskih plodova i za mirna vremena, pomolimo se Gospodu.

Za putnike, bolesnike, patnike i uznike, i za njihovo spasenje, pomolimo se Gospodu.

Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu.

Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.

Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svima svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.

Narod: Tebi, Gospode.

Svećenik:

Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Ako je svećenik molio ekteniju ulazi u oltar.

Đakon ili svećenik vrši veliko kađenje cijelog hrama.

Svjetilni psalmi sa stihirama Gospodi vozvah, glas 2.

Gospode zazvah tebe, usliši me!

Pripjev: Usliši me Gospode!

Gospode zazvah tebe, usliši me! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!

Usliši me Gospode!

Nek' mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku k'o žrtva večernja!

Usliši me Gospode!

Na usta mi, Gospode, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!

Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!

Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.

Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.

Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu podzemlja kosti rasuti.

U te su, Gospode, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!

Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka i umaknem!

Psalam 141.

Iz svega glasa vapijem Gospodu, iz svega glasa Gospoda zaklinjem.

Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.

Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ.

Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.

Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene.

Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.

K tebi, Gospode, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.

Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.

Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu.

Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.

Psalam 129.

Iz dubine, Gospode, vapijem tebi: Gospode, čuj glas moj!

Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!

Ako se, Gospode, grijehâ budeš spominjao, Gospode, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.

U Gospoda ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.

Stihire na Gospode zazvah

(4) Duša moja čeka Gospoda više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna nek' Izrael čeka Gospoda.

Ugledavši onoga koji nam je donio svjetlo, i prosvijetlio svakoga čovjeka, kako se dolazi krstiti, Preteča se svom dušom obradovao i dršćućom rukom pokazao na njega govoreći ljudima: Evo onoga koji spašava Izrael i oslobađa nas propasti. Bezgrešni Kriste Bože naš, slava tebi!

(3) Jer je u Gospoda milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.

Anđeoske se sile prestrašiše, ugledavši kako naš Spasitelj prima krštenje od sluge, a Duh Sveti silazi kako bi za njega posvjedočio. I glas se Očev čuo s nebesa: Ovaj koga Preteča krsti svojom rukom, on je Sin moj ljubljeni u kojemu mi sva milina. Kriste Bože naš, slava tebi!

Psalam 116.

(2) Hvalite Gospoda, svi puci, slavite ga, svi narodi!

Voda Jordana primila je tebe koji si sam izvor, a Utješitelj je sišao u liku goluba. Sagiba glavu onaj koji i sama nebesa naginje, a prah zemaljski govori Stvoritelju: Zašto mi naređuješ da krstim tebe koji si neusporedivo iznad mene? Ja sam potreban tvoga krštenja! O bezgrešni Kriste Bože naš, slava tebi!

(1) Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Odlučivši spasiti zalutaloga čovjeka, nisi se opirao uzeti lik sluge. Ugodno ti bijaše, Gospode i Bože, uzeti što je naše poradi nas, i primivši tjelesno krštenje učinio si nas dostojnima oproštenja. Zato ti kličemo: Kriste Bože naš, slava tebi!

Slava, i sada. Glas 2.

Sagnuo si glavu pred Pretečom i satro glave zmijama. Stupivši u vodu, prosvijetlio si svako stvorenje, da te može slaviti, Spasitelju i prosvjetitelju naših duša.

Svećenik uzima Evanđelje i predaje ga đakonu, te vrše mali ulaz.

Došavši ispred ikonostasa đakon govori tiho svećeniku:

Pomolimo se Gospodu.

Svećenik govori tiho molitvu ulaza:

Dobri Čovjekoljupče Kralju, koji sve blagoslivljaš! Skrušena srca i ponizna duha usrdno te molimo: Blagoslovi, Kriste, pravi Bože naš, naše ulaze i izlaske! Jer je tvoj dolazak i odlazak kao i život s ljudima blagoslovljen, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Đakon govori svećeniku:

Blagoslovi, vladiko, sveti ulazak.

Svećenik:

Blagoslovljen ulazak svetih tvojih: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova.

Đakon: Amin.

Premudrost. Stojmo mirno.

Te đakon ulazi u oltar i vrši srednje kađenje.

Narod:

Radosno Svjetlo svete slave besmrtnoga Oca nebeskoga, svetoga, blaženoga, Isuse Kriste.

Došavši k sunca zapadu, ugledasmo svjetlost večernju: pjevamo Ocu i Sinu i Svetomu Duhu Bogu.

Dostojan si svagda biti slavljen glasima pobožnim, Sine Božji, koji daješ život svemu svijetu, i stoga te sav svijet slavi!

Đakon: Budimo pozorni.

Svećenik: Mir svima.

Đakon: Premudrost. Budimo pozorni.

Prokimen, glas 6.

Pomoć je moja od Gospoda / koji stvori nebo i zemlju.

Podigoh oči svoje ka gorama: odakle će mi doći pomoć?

Đakon: Premudrost.

Čitač: Čitanje iz Knjige Postanka (Post 1, 1 - 13)

Đakon: Budimo pozorni.

Svećenik zatvara carske dveri.

Čitač: U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: „ Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.

I reče Bog: „Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!“ I bi tako. Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.

I reče Bog: „Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!“ I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. I reče Bog: „Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.“ I bi tako. I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan treći.

Đakon: Premudrost.

Čitač: Čitanje iz Knjige Izlaska (Izl 14, 15 - 22)

Đakon: Budimo pozorni.

Čitač: Reče Gospod Mojsiju: „Zašto zapomažete prema meni? Reci Izraelcima da krenu na put.

A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospod kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.“

Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć te tako ne mogoše jedni drugima prići cijele noći.

Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Gospod svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo.

Đakon: Premudrost.

Čitač: Čitanje iz Knjige Izlaska (Izl 15, 22 - 27; 16, 1)

Đakon: Budimo pozorni.

Čitač: Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pođu na put kroz pustinju Šur. Dođu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: „Što ćemo piti?“ A on zazva Gospoda. Gospod mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Gospod postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju.

Zatim reče: „Budeš li zdušno slušao glas Gospoda, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Gospod koji dajem zdravlje.“ Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore.

Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske.

Svećenik otvara carske dveri.

Svećenik: Pojavio si se na svijetu, / Ti koji si svijet stvorio.

Narod: Da obasjaš one koji sjede u tami. Čovjekoljupče, slava tebi!

Stih: Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim. Da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje.

Narod: Da obasjaš one koji sjede u tami. Čovjekoljupče, slava tebi!

Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! Nek se vesele i kliču narodi, jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji.

Narod: Da obasjaš one koji sjede u tami. Čovjekoljupče, slava tebi!

Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naš! Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svijeta.

Narod: Da obasjaš one koji sjede u tami. Čovjekoljupče, slava tebi!

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Narod: Da obasjaš one koji sjede u tami. Čovjekoljupče, slava tebi!

Svećenik: Pojavio si se na svijetu, / Ti koji si svijet stvorio.

Narod: Da obasjaš one koji sjede u tami. Čovjekoljupče, slava tebi!

Đakon: Premudrost.

Čitač: Čitanje iz Knjige o Jošui (Jš 3, 7 - 8, 15 - 17)

Đakon: Budimo pozorni.

Svećenik zatvara carske dveri.

Čitač: Gospod reče Jošui: „Danas te počinjem uzvisivati pred očima svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao što bijah s Mojsijem. Ti ipak zapovijedi svećenicima koji nose Kovčeg saveza: 'Kada stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.'“

A kad su nosači Kovčega stigli do Jordana i kada su svećenici koji su nosili Kovčeg zagazili u vodu na obali – a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala – a voda što je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda što je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema Jerihonu. Svećenici koji su nosili Kovčeg saveza Gospodnjeg stajahu na suhu usred Jordana i prelažaše Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijeđe preko rijeke.

Đakon: Premudrost.

Čitač: Čitanje iz Druge knjige o Kraljevima (2 Kr 2, 6 - 14)

Đakon: Budimo pozorni.

Čitač: Ilija reče Elizeju: „Ostani ipak ovdje jer me Gospod šalje do Jordana.“ Ali on odgovori: „Života mi Gospodnjeg i tvoga: ja te neću ostaviti!“ I tako pođoše obojica.

I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: „Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!“ A Elizej odgovori: „Neka mi u dio podne obilje tvoga duha!“ Ilija odgovori: „Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.“ I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: „Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!“ I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. Uze onda Ilija plašt i udari po vodi govoreći: „Gdje je Gospod, Bog Ilijin?“ I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe.

Đakon: Premudrost.

Čitač: Čitanje iz Druge knjige o Kraljevima (2 Kr 5, 9 - 14)

Đakon: Budimo pozorni.

Čitač: Stiže Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. A Elizej poruči dolazniku: „Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto.“ Naaman se naljuti i pođe govoreći: „Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Gospoda, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?“ Okrenu se i ode odande ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: „Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit ćeš čist.'“ I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se!

Svećenik otvara carske dveri.

Svećenik: Javio si se, Spasitelju naš, grešnicima i carinicima po mnoštvu svoje milosti.