Apostol 4.1.

Poslanica sv. ap. Jakova (Jak 1, 1 - 18)

Jakov, sluga Boga i Gospoda Isusa Krista: dvanaestorim plemenima raseljeništva pozdrav.

Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka. Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. Neka takav ne misli da će primiti što od Gospoda – čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim. Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti. Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospod obećao onima što ga ljube.

Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

Ne varajte se, braćo moja ljubljena! Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene.

Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.