Sebastijan i njegovi drugovi, mučenici

Rodio se u 3. stoljeću u Narboni, u Galiji. Car Dioklecijan postavio ga je za zapovjednika svoje dvorske garde, a inače potajice bijaše on kršćanin i mnoge je kršćane spasio od smrti. Da je kršćanin otkrilo se kad je hrabrio dvojicu svojih časnika Marka i Markelina, koji su bili podvrgnuti mučeništvu zbog vjere. U njegovo vrijeme mučeničku smrt podniješe Tiburcije, sin rimskog upravitelja, tamničar Nikostrat i žena mu Zoa, Trankvilin i njegovi sinovi Marko i Markelin. Car je dao uhititi i Sebastijana i kako se nije htio odreći vjere u Krista naredi da ga privežu uz stup i usmrte strelicama. Tako i bi. No majka jednoga od spomenutih mučenika otkrije da je on još živ, odvede ga u svoju kuću i previ rane. Jednoga dana pojavi se on na stubištu carske palače zauzimajući se za kršćane. Kad ga car spazi, silno se začudi i upita: «Nisi li ti Sebastijan?» Na to mu mladić odgovori. «Ja sam zaista Sebastijan koga je Bog izbavio iz tvojih ruku da uzmognem svjedočiti za vjeru u Isusa Krista i zauzimati se za njegove sluge!» Car naredi da ga u areni usmrte toljagama i tijelo mu bace u kanal. No kršćani mu ipak pronađu tijelo i sahrane u katakombama. Svi oni stradaše za Krista 287. godine.