Eufrosina, časna majka

Bila je ona kćer Pafnucija, bogatog i poznatog čovjeka iz Aleksandrije. Ne htijući stupiti u brak, da bi se sakrila od oca preobuče se u muško odijelo i prijavi se starješini jednoga manastira kao eunuh cara Teodozija s imenom Izmaragd. Iguman ga primi i povjeri ga duhovnom vodstvu ocu Agipitu. Svojim asketskim životom Izmaragd nadvisi sve ostale monahe u tom manastiru. Nakon što je Izmaragd već 38 godina boravio u manastiru, dođe tu Panfucije na duhovni razgovor. Iguman ga uputi Izmaragdu, koji prepozna svoga oca. U duhovnom razgovoru Panfucije spomene svoju žalost za izgubljenom kćeri Eufrozinom. Izmaragd mu reče da ne gubi nadu, jer će još za života vidjeti svoju kćer. I reče mu neka opet za tri dana dođe u manastir. Kad se Panfucije opet navrati, nađe monaha Izmaragda na smrtnoj postelji. I predstavi se ocu: «Ja sam Eufrozina, tvoja kćer. Ti si moj otac.» Nakon tih riječi izdahnu Eufrozina. Pošto sahrani svoju kćer, Panfucije i sam stupi u isti manastir i useli se u ćeliju svoje pokojne kćeri. Poslije deset godina monaškog života, umre i on blaženom smrću.