Augustin, biskup hiponski
Rodio se 13. studenoga 354. godine u Tagasti, u Africi (danas Alžir), od oca Patricija i majke Monike. Školu je pohađao u rodnom mjestu, zatim u Madauri, pa u Kartagi. Ovdje je živio raskalašenim životom. Upao je i u krivovjernu manihejsku sljedbu. Nakon završenih nauka postao je profesor govorništva u Tagasti, pa u Kartagi i u Rimu. Odavle je 384. krenuo u Milano, prijestolnicu Zapadnorimskoga carstva. Tu je počeo proučavati genijalnog mislioca neoplatonizma Plotina, slušati biskupa sv. Ambrozija, čitati životopis sv. Antuna pustinjaka. Čitajući Sveto pismo oči mu se zaustave na riječima sv. Pavla: «Odložimo djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti!» (Rim 13, 12). Ustrajne majčine molitve i njegova razmišljanja dovela su ga do obraćenja. Milanski biskup sv. Ambrozije krstio ga je 387. godine. Obredu je bila nazočna i majka Monika. Na putu za Afriku u Ostiji mu je umrla majka. Stigavši u zavičaj u jesen 388. godine, prodao je očevo imanje i s prijateljima je provodio neke vrste redovničkog života u razmatranju i studiranju filozofije teologije. Na traženje kršćana u Hiponu mjesni biskup Valerije zaredio ga je godine 391. za svećenika. Pet godina kasnije Augustin će i sam postati biskupom Hipona, drugog po važnosti gradu rimske Afrike, i vođa afričkog episkopata. Utemeljio je redovničku zajednicu i za nju napisao Pravilo. Po njemu će se zajednica prozvati Augustinci. Napisao je više od 90 djela. Glavno mu je djelo Ispovijesti u kojem je iznio povijest svoga duhovnog života. Od apologetskih djela ističe se «O državi Božjoj». To je filozofija povijesti. Svrha je države mir, poredak i pravednost. Augustin je umro je u Hiponu 430. godine. Moći mu počivaju u Paviji, u Italiji.