Andrija i njegovi drugovi, mučenici

Bio je on visoki časnik u rimskoj vojsci za vrijeme cara Dioklecijana sa službom u Siriji, gdje je i rođen. Kada su Perzijanci napali Rimsku carevinu, car je Andriji povjerio obranu carevine. Tada je on bio kandidat za krštenje. Za borbu Andrija je odabrao samo one nahrabrije. Prije bitke on reče svojim vojnicima da ako budu u pomoć zazvali jedinoga istinotoga Boga Krista Gospoda, pobijedit će. Tako se i dogodi. Kada se s vojskom vrati u Antiohiju neki zavidnici ga optuže da je kršćanin. Pred carskim namjesnikom on to i potvrdi. Ovaj ga baci u tamnicu i to javi caru u Rim. Znajući kakav ugled ima Andrija u narodu i vojsci, car naredi namjesniku da ga pusti iz zatvora i da vreba drugu priliku i drugi razlog da ga dade ubiti. Saznavši za to, Andrija uze sa sobom 2593 vjerna vojnika i ode s njima u Tars cilicijski i tu ih biskup Petar sve pokrsti. Progonjeni i tu od carskih vlasti, Andrija se s njima povuče u armensku planinu Tauros. Dok su oni bili na molitvi u jednom klancu, stiže ih rimska vojska i sve ih pobi. Biskup Petar ove hrabre Kristove vojnike dade časno sahraniti. Na tom mjestu izbije izvor koji je ljude ozdravljao od svake bolesti.