Četvrtak Velikoga kanona
Sv. Andrija Kretski (650. – 726.) bio je biskup Krete, istaknuti teolog, veliki propovjednik i himnograf bizantske Crkve. Štuje se kao svetac i u Katoličkoj i u pravoslavnim Crkavama. Uz brojne glasovite propovijedi i blagdanske kanone, remek djelo njegova liturgijskog pjesništva je Veliki pokajnički kanon. Inače, u bizantskoj himnografiji kanon je spjev ili liturgijska poema koja ima 8, 9, 3 ili 2 pjesme, a svaka pjesma nekoliko tropara. Prvi tropar pjesme je uvijek irmos i on se tekstom odnosi na jednu od devet biblijskih hvalospjeva (Mojsija, proročice Ane, Izaije, Habakuka, Jone, Danijela i triju mladića, Bogorodice i Zaharije). Naime, kanon je sastavljen da bude komentar na sedam starozavjetnih i dva novozavjetna hvalospjeva koji su se redovito molili u sklopu Jutrenje. S vremenom su u liturgijskoj praksi sami biblijski hvalospjevi izostavljeni, ali je kanon ostao. Veliki pokajnički kanon sv. Andrije je obimom najveći kanon ikad napisan. Sadrži 250 tropara ili strofa. Napisan je u prvom licu, kao razgovor čovjeka s vlastitom dušom te kronološki prati biblijske likove od Adama i Eve sve do Novog zavjeta, iznoseći pozitivne ili negativne primjere pojedinih likova s ciljem da se molitelj u usporedi s njima potakne na pokajanje i iskreno obraćenje. U sklopu molitve kanona vjernici čine metanije – velike zemne poklone kao vanjski znak pokajanja za grijehe i metanoije (obraćenja). Veliki kanon se moli na u Velikom postu na Velikom povečerju od ponedjeljka do četvrtka uvečer, podijeljen prema danima na 4 dijela, a u četvrtak Petog tjedna Velikoga posta (Četvrtak Velikoga kanona) na Jutrenji se moli čitav.
Rođen je u gradu Cezareji u pokrajini Bitiniji. Njegov otac Filaret nakon smrti žene ode u manastir i zamonaši se, a Nikita ostade kod svoje bake, majke Filaretove. Nakon završenih škola i on se odluči poći u manastir Midikijski. Poslije sedam godina monaškog života za svećenika ga rukopoloži patrijarh Tarasije. Poslije smrti igumana Nicefora monasi izabraše Nikitu za poglavara manastira. Kad carem posta Lav Armenac raspali se opet ikonoborsko krivovjerje. On s prijestolja zbaci patrijarha pravovjernoga Nicefora i zatoči ga, a na njegovo mjesto postavi krivovjerca Teodota Kasitera. I iguman Nikita bi zatvoren i mučen, ali ostade nepokolebljiv u pravovjerju. Nakon smrti cara Lava, koga ubiše na sam Božić u crkvi za vrijeme jutarnje, na prijestolje dođe pravovjerni car Mihael Balbos koji oslobodi sve koji bijahu zbog pravovjerja progonjeni. Nikita se povuče u jedno osamljeno mjesto blizu Carigrada i život svoj provede u molitvi i zahvaljivanju Bogu. Godine 824. duša mu ode pred lice Svevišnjega, a tijelo mu pokopaše u njegovom manastiru.