BOŽANSKA LITURGIJA SVETOG IVANA ZLATOUSTOG

BOŽANSKA LITURGIJA

Đakon: Blagoslovi, vladiko. Svećenik: Blagoslovljeno kraljevstvo Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Đakon: U miru pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za višnji mir i za spasenje duša naših, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za mir svega svijeta, za postojanost svetih Božjih Crkava i sjedinjenje svih, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za ovaj sveti hram i za sve one koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), i za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za časno svećenstvo, u Kristu đakonstvo, za sav kler i narod, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za našu domovinu i njezine vlasti, kao i za sve one koji nas brane i štite, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za ovaj grad (za ovo mjesto ili za ovu svetu obitelj), za svaki grad i kraj, i za one koji s vjerom u njima žive, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za pogodno vrijeme, za obilje zemaljskih plodova i za mirna vremena, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za putnike, bolesnike, patnike i uznike, i za njihovo spasenje, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj.

Ako se općenito spominju pokojnici, onda se dodaje: Za duše svih od vijeka preminulih u pravovjerju, u nadi uskrsnuća i života vječnoga: otaca, braće i sestara naših, utemeljitelja i dobročinitelja ovoga svetog hrama, roditelja i rođaka naših, (koji ovdje leže i ovdje su upisani) kao i pravovjernih kršćana diljem svijeta i za njihov blaženi pokoj, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Da oni bez osude stanu pred strašni sud Kristov i da se nađu među živima u mjestu svjetlosti, gdje svi sveti pravednici nalaze pokoj, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Ako se pokojnici spominju poimence, onda se dodaje: Za slugu Božjega (za službenicu Božju, za sluge Božje, za službenice Božje) (ime) i za njegov (njezin, njihov) blaženi spomen i za oproštenje njegovih (njezinih, njihovih) grijeha hotimičnih i nehotičnih, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Da on (ona, oni, one) stane (stanu) bez osude pred strašni sud Kristov i da se nađe (nađu) među živima u mjestu svjetlosti, gdje svi sveti pravednici nalaze pokoj, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj.

Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću. Narod: Gospode, pomiluj. Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav svoj život Kristu Bogu predajmo. Narod: Tebi, Gospode. Svećenik moli:

Molitva prvog antifona

Gospode, Bože naš, tvoja ja moć neiskaziva i slava nedosežna; tvoja je milost neizmjerna, a čovjekoljublje neizrecivo. Zato, Vladaru, pogledaj milosrdno na nas i na ovaj sveti hram, prožmi nas i one koji s nama mole bogatstvom svoje milosti i svoje dobrote. Uzglas: Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Pjevači pjevaju prvi antifon. Dok se pjeva prvi antifon, đakon, poklonivši se, odlazi sa svoga mjesta i stane pred ikonu Krista, držeći orar s tri prsta desne ruke.

13 Nakon što je prvi antifon otpjevan, đakon dolazi na svoje uobičajeno mjesto te, poklonivši se, moli: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću. Narod: Gospode, pomiluj. Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav svoj život Kristu Bogu predajmo. Narod: Tebi, Gospode.

Molitva drugog antifona

Gospode, Bože naš, spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu. Očuvaj puninu svoje Crkve, posveti one koji vole ljepotu Doma tvojega; za uzvrat ti ih proslavi svojom božanskom snagom, a ne zaboravi ni nas koji se uzdamo u tebe. Uzglas: Jer tvoja je vlast i tvoje je kraljevstvo, i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Pjevači pjevaju drugi antifon i dodaju završni tropar: Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Jedinorođeni Sine i Riječi Božja, besmrtan si, a htio si, spasenja našega radi, utjeloviti se od svete Bogorodice i vazda Djevice Marije. I davši se raspeti, Kriste Bože, smrću si smrt satro. Ti si jedan od svete Trojice, slavljen s Ocem i Svetim Duhom, spasi nas. Dok se pjeva drugi antifon i tropar Jedinorođeni Sine... đakon, poklonivši se, odlazi sa svoga mjesta i stane pred ikonu Bogorodice, držeći orar s tri prsta desne ruke. Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću. Narod: Gospode, pomiluj. Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav svoj život Kristu Bogu predajmo. Narod: Tebi, Gospode.

Molitva trećeg antifona

Ti si nam darovao ove zajedničke i skladne molitve i obećao ispuniti prošnje dvojici ili trojici koji se slože u tvoje ime; zato i sada molbe svojih slugu ispuni na korist. U sadašnjem vremenu daj nam spoznati tvoju istinu, a u budućem daruj nam život vječni.

Uzglas: Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, iskazujemo ti slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Dok pjevači pjevaju treći antifon, odnosno Blaženstva nedjeljom, kad zapjevaju “Slava“ svećenik i đakon, stojeći pred svetim prijestoljem, čine tri poklona. Svećenik zatim uzima sveto Evanđelje i daje ga đakonu, a onda počevši od desne strane idu iza svetog prijestolja i predvođeni svjećonošama izlaze sjevernom (lijevom) stranom čineći tako Mali ulazak. Kada stanu na uobičajeno mjesto, svećenik u sredini, a đakon malo naprijed njemu zdesna, obojica prignu glave, a đakon reče: Pomolimo se Gospodu. Nakon toga svećenik moli molitvu ulaska:

Molitva ulaska

Vladaru Gospode, Bože naš, ti koji si na nebesima postavio zborove i vojske anđela i arkanđela na službu svoje slave, učini da se našem ulasku pridruži i ulazak svetih anđela koji zajedno s nama služe i slave tvoju dobrotu. Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Za to vrijeme đakon drži lijevom rukom sveto Evanđelje i pokazujući desnicom prema istoku (svetištu) i držeći ujedno s tri prsta orar, govori svećeniku: Blagoslovi, vladiko, sveti ulazak. Blagoslivljajući, svećenik govori: Blagoslovljen ulazak svetih tvojih: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Nakon toga đakon pruža svećeniku sveto Evanđelje na cjelivanje. Nakon što je treći antifon otpjevan đakon stane ispred svećenika na svete dveri te, uzdignuvši malo ruke i pokazujući sveto Evanđelje, glasno govori: Premudrost. Stojmo mirno. Đakon i iza njega svećenik ulaze u svetište. Đakon stavlja sveto Evanđelje na sveto prijestolje (i stane udesno i zajedno sa svećenikom čini poklon). Narod pak pjeva: Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred Kristom. Pripjev svagdanom: Spasi nas, Sine Božji, u svetima divan, pjevamo ti: Aliluja. Pripjev nedjeljom: Spasi nas, Sine Božji, uskrsli od mrtvih, pjevamo ti: Aliluja. Zatim slijede propisani tropari. Svećenik moli ovu molitvu

Molitva trosvete pjesme

Bože sveti, koji među svetima prebivaš, tebi pjevaju serafini trosvetim glasom, tebi slavoslove kerubini i tebi se klanjaju sve nebeske sile. Ti si sve iz nepostojanja doveo u postojanje, stvorio si čovjeka na svoju sliku, sebi slična, i svim ga svojim uresio darima. Onomu koji te moli daješ mudrost i razum, a ni onoga koji griješi ne

15 prezireš, već si za spasenje ustanovio pokajanje. Ti si i nȃs bijedne i nedostojne svoje sluge učinio dostojnima da i u ovaj čas stanemo pred slavu tvoga svetog žrtvenika i da ti prinesemo dužno poklonstvo i slavoslovlje. Zato, Vladaru, primi i trosvetu pjesmu iz usta nas grješnika i pohodi nas svojom dobrotom. Oprosti nam svaki prijestup: i hotimični i nehotični. Posveti duše i tijela naša i daj nam da ti u svetosti služimo sve dane svoga života, po molitvama svete Bogorodice i svih svetih koji ti odvijeka omilješe. Kad pjevači prijeđu na posljednji tropar, đakon, prignuvši glavu, ujedno i držeći s tri prsta u ruci orar, govori svećeniku: Blagoslovi, vladiko, vrijeme trosvete pjesme. Svećenik govori glasno: Jer si svet, Bože naš, iskazujemo ti slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda... Đakon pristupa bliže svetim dverima i okrenut prema prisutnim vjernicima glasno nastavlja: ...i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Dok se pjeva trosveta pjesma, svećenik i đakon govore to isto, čineći ujedno i tri poklona pred svetim prijestoljem. Kad se počne pjevati Slava Ocu..., đakon govori svećeniku: Blagoslovi, vladiko. I odlaze prema gornjem sjedalu, a svećenik odlazeći govori: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Đakon: Blagoslovi, vladiko, gornje sjedalo. Svećenik: Blagoslovljen si na prijestolju slave carstva svoga, ti koji sjediš na kerubinima: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Poznato je da svećeniku ne dolikuje stupiti na gornje sjedalo, niti sjediti na njemu. On neka sjedi na pobočnom, s južne strane gornjeg sjedala, tj. lijevo gledajući prema svetom prijestolju. Na završetku trosvete pjesme đakon, došavši pred svete dveri, govori: Budimo pozorni. Svećenik pak govori: Mir svima. I opet đakon: Premudrost. Budimo pozorni. Pjevači pjevaju prokimen, psalam Davidov. Nakon toga đakon: Premudrost. I čitač kaže naslov apostola: Čitanje Djela apostolskih.

Ili: Čitanje poslanice... Đakon: Budimo pozorni. Po završetku čitanja apostola svećenik kaže: Mir tebi. Đakon: Premudrost. Budimo pozorni. Narod: Aliluja. Dok se pjeva Aliluja đakon, uzevši kadionicu s tamjanom, dolazi k svećeniku i primivši od njega blagoslov kadi naokolo sveto prijestolje, čitavo svetište i svećenika, ikonostas i narod. Svećenik stojeći pred svetim prijestoljem moli:

Molitva prije evanđelja

Rasplamsaj u srcima našim, čovjekoljubivi Vladaru, neugasivo svjetlo bogospoznaje i otvori oči našega razuma da shvatimo navještaj tvog evanđelja. Usadi u nas strahopoštovanje prema svojim svetim zapovijedima da bismo, svladavši sve tjelesne požude, živjeli duhovnim životom: misleći i čineći sve ono što je tebi ugodno. Jer ti si prosvjetljenje duša i tijela naših, Kriste Bože, mi ti iskazujemo slavu, s bespočelnim tvojim Ocem, i s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Đakon, nakon što je odložio kadionicu na uobičajeno mjesto, pristupa k svećeniku, naklonivši mu se i držeći orar vrhovima prstiju te pokazujući na sveto Evanđelje, govori: Blagoslovi, vladiko, navjestitelja svetog apostola i evanđelista (ime). Svećenik, blagoslivljajući đakona, govori: Po molitvama svetog i sveslavnog apostola i evanđelista (ime) Bog neka ti dade riječ objaviti s mnogo jakosti radosnu vijest da se ispuni evanđelje njegova preljubljenog Sina Gospoda našega Isusa Krista. I predaje mu sveto Evanđelje. Đakon: Amin. Đakon, poklonivši se svetom Evanđelju, prima ga te, predvođen svjećonošama, izlazi kroz svete dveri na ambon ili na drugo određeno mjesto. Svećenik pak stojeći pred svetim prijestoljem, okrenut prema narodu, govori glasno: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto evanđelje. Mir svima. Narod: I duhu tvojemu. Đakon: Čitanje svetog evanđelja po (ime). Narod: Slava tebi, Gospode, slava tebi. Svećenik: Budimo pozorni. Ako su dva đakona, tada onaj koji ne čita sveto evanđelje govori: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto evanđelje. Također i: Budimo pozorni. Po završetku evanđelja svećenik kaže: Mir tebi blagovjesniku.

Narod: Slava tebi, Gospode, slava tebi. Đakon dolazi do svetih dveri i predaje sveto Evanđelje svećeniku koji ga odlaže na sveto prijestolje. Homilija se drži na ambonu ili na svetim dverima. Đakon staje na uobičajeno mjesto i počinje ovako: Recimo svi iz sve duše svoje i svim umom svojim recimo. Narod: Gospode, pomiluj. Gospode Svevladaru, Bože otaca naših, molimo ti se usliši i pomiluj. Narod: Gospode, pomiluj. Smiluj nam se, Bože, po velikom milosrđu svome, molimo ti se usliši i pomiluj. Narod: Gospode, pomiluj. Triput. U župnim crkvama: Još ti se molimo za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za one koji služe i za one koji su služili u ovom svetom hramu, za naše duhovne oce i za svu našu braću u Kristu. U samostanima: Još ti se molimo za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za oce naše: protoarhimandrita (ime), arhimandrita (ime), protoigumana (ime), igumana (ime), za one koji služe i za one koji su služili u ovoj svetoj obitelji, za naše duhovne oce i za svu našu braću u Kristu. Narod: Gospode, pomiluj. Triput. Još ti se molimo za našu domovinu i njezine vlasti, kao i za sve one koji nas brane i štite. Narod: Gospode, pomiluj. Triput. Ovdje se može dodati ektenija za posebne nakane. Još ti se molimo za ovdje nazočne ljude koji očekuju od tebe velike i obilne milosti i za sve one koji nam dobro čine, kao i za sve pravovjerne kršćane. Narod: Gospode, pomiluj. Triput.

Molitva usrdne prošnje

Gospode, Bože naš, primi od svojih slugu ovu usrdnu molbu i pomiluj nas po velikom milosrđu svome i pošalji svoje milosti na nas, kao i na sve ljude svoje koji očekuju obilje tvoga milosrđa. Uzglas: Jer si milosrdan i čovjekoljubivi Bog, iskazujemo ti slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin.

Ako je sveta liturgija za pokojne, onda đakon ili svećenik moli sljedeću ekteniju: Smiluj nam se, Bože, po velikom milosrđu svome, molimo ti se usliši i pomiluj. Narod: Gospode, pomiluj. Triput. Još ti se molimo za pokoj duše preminuloga sluge Božjega (preminule službenice Božje, preminulih slugu Božjih, preminulih službenica Božjih) (ime), i za oproštenje svih njegovih (njezinih, njihovih) prijestupa: hotimičnih i nehotičnih. Narod: Gospode, pomiluj. Triput. Da Gospod Bog smiri dušu njegovu (njezinu, duše njihove) tamo gdje u pokoju prebivaju pravednici. Narod: Gospode, pomiluj. Triput. Milost Božju, kraljevstvo nebesko i otpuštenje njegovih (njezinih, njihovih) grijeha, u Krista, besmrtnoga Kralja i Boga našega, molimo. Narod: Podaj, Gospode. Pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Svećenik moli molitvu za pokojne: Bože duhova i svakog tjelesnog bića, ti koji si satro smrt i nadvladao đavla i život svojemu svijetu darovao, udijeli, Gospode, pokoj duši preminuloga sluge svoga (ime) (ili: preminule službenice svoje (ime), ili: dušama preminulih slugu svojih (imena), dušama preminulih službenica svojih (imena) u mjestu svjetlosti, u mjestu svježine i u mjestu pokoja, gdje nema boli, tuge i uzdisaja. Oprosti mu (joj, im), dobri i čovjekoljubivi Bože, svaki prijestup učinjen riječju, djelom ili mišlju, jer nema čovjeka koji živi a da ne griješi. Jedini si ti bez grijeha, a pravednost tvoja pravednost je vječna i riječ je tvoja istina. Uzglas: Jer ti si uskrsnuće, život i pokoj preminuloga sluge svoga (ime), (preminule službenice svoje (ime), preminulih slugu svojih (imena), preminulih službenica svojih (imena), Kriste Bože naš, iskazujemo ti slavu, s bespočelnim tvojim Ocem, i s presvetim, dobrim i životvornim tvojim Duhom: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin.

Zatim đakom govori: Đakon: Oglašeni, pomolite se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Vjerni, pomolimo se za oglašene da ih Gospod pomiluje. Narod: Gospode, pomiluj. Da ih pouči riječju istine. Narod: Gospode, pomiluj. Da im otkrije evanđelje pravednosti.

Narod: Gospode, pomiluj. Da ih sjedini sa svojom svetom, katoličkom i apostolskom Crkvom. Narod: Gospode, pomiluj. Spasi, pomiluj, zaštiti i očuvaj ih, Bože, svojom milošću. Narod: Gospode, pomiluj. Oglašeni, prignite svoje glave Gospodu. Narod: Tebi, Gospode.

Molitva za oglašene

Gospode, Bože naš, koji živiš na visinama i gledaš na ponizne, ti si ljudskom rodu poslao spasenje - jedinorođenoga Sina svoga i Boga, Gospoda našega Isusa Krista. Pogledaj na oglašene sluge svoje koji su svoje glave prignuli pred tobom te ih u prikladno vrijeme učini dostojnima kupelji preporoda, otpuštenja grijeha i odjeće neraspadljivosti. Sjedini ih sa svojom svetom, katoličkom i apostolskom Crkvom i pribroji ih svom izabranom stadu. Uzglas: Da i oni s nama slave preslavno i veličanstveno ime tvoje: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Đakon govori: Vi koji ste oglašeni, iziđite. Ako je i drugi đakon, onda on govori: Oglašeni, iziđite. Nakon toga prvi đakon: Vi koji ste oglašeni, iziđite. Neka nitko od oglašenih ne ostane. Ako je samo jedan đakon ili ako svećenik služi bez đakona, tada govori ovako: Vi koji ste oglašeni, iziđite. Oglašeni, iziđite. Vi koji ste oglašeni, iziđite. Nitko od oglašenih neka ne ostane.

Svećenik prostire iliton. Đakon: Vjernici, opet i opet u miru pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću. Narod: Gospode, pomiluj. Đakon: Premudrost.

Prva molitva vjernih

Zahvaljujemo ti, Gospode, Bože sila, što si nas učinio dostojnima da sada pristupimo k tvome svetom žrtveniku i padnemo nice pred tvoje milosrđe za svoje grijehe i neznanja naroda. Primi, Bože, naše molbe i učini nas dostojnima da ti prinosimo molitve i prošnje, kao i nekrvne žrtve, za sav tvoj narod. I nas, koje si postavio u ovu svoju službu,

20 osposobi snagom svoga Svetog Duha da te bez osude i bez prijekora u svako doba i na svakom mjestu zazivamo čistim svjedočenjem svoje savjesti. Usliši nas i budi nam milostiv po svojoj velikoj dobroti. Uzglas: Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću. Narod: Gospode, pomiluj. Đakon: Premudrost.

Druga molitva vjernih

Opet i često padamo nice pred tobom i molimo te, dobri i čovjekoljubivi, da se osvrneš na našu prošnju i da nam duše i tijela očistiš od svake tjelesne i duhovne ljage. I daj nam da nevino i bez osude stojimo pred tvojim svetim žrtvenikom. I onima koji se s nama mole udijeli, Bože, napredak u životu i vjeri i u duhovnom shvaćanju. Daj im da ti uvijek služe sa strahopoštovanjem i ljubavlju pričešćujući se nevino i bez osude tvojim svetim otajstvima i da tako postanu dostojni tvoga nebeskog kraljevstva. Uzglas: Da bismo svagda bili pod zaštitom tvoje moći, iskazujemo ti slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Đakon ulazi u svetište kroz južna (desna) vrata. U vrijeme Kerubinske pjesme đakon, uzevši kadionicu i stavivši tamjan, dolazi k svećeniku, i primivši od njega blagoslov, kadi uokolo sveto prijestolje u obliku križa, gornje sjedište, proskomidikon, i izišavši kroz sjeverna (lijeva) vrata kadi ikonostas, zborove u pjevnicama i narod, a vrativši se u svetište kroz južna (desna) vrata kadi svećenika. Za vrijeme kađenja đakon moli Pedeseti psalam. U to vrijeme narod pjeva prvi dio Kerubinske pjesme: Mi koji kerubine otajstveno predstavljamo i životvornoj Trojici trosvetu pjesmu pjevamo, odložimo sada svaku životnu brigu. Svećenik pak tiho moli sljedeću molitvu: Nitko od onih koji su svezani tjelesnim požudama i nasladama nije dostojan pristupiti ili se približiti ili služiti tebi, Kralju slave, jer tebi služiti zaista je nešto veliko i strašno, čak i samim nebeskim silama. Ali ipak, po svom neizrecivom i neizmjernom čovjekoljublju, postao si čovjekom bez promjene i izmjene i našim Velikim svećenikom, a kao Vladar sviju povjerio si nam sveto služenje ove liturgijske i nekrvne žrtve. Jer ti, Gospode i Bože naš, jedini vladaš nad svime što je

21 nebesko i zemaljsko, ti si nošen na kerubinskom prijestolju, ti si Gospod serafina i Kralj Izraela, ti si jedini svet i u svetima prebivaš. Tebe, dakle, koji si jedini dobar i voljan uslišati, molim: pogledaj mene, grješnoga i nevrijednoga slugu svoga, i očisti moju dušu i srce od iskvarene savjesti i snagom svoga Svetog Duha osposobi me da uzmognem, zaodjenut milošću svećeništva, stati pred ovo tvoje sveto prijestolje i prinijeti žrtvu svetoga i prečistoga Tijela i dragocjene Krvi. Jer k tebi pristupam i, prignuvši glavu svoju, molim ti se: ne odvrati lica svoga od mene, niti me odbaci od djece svoje, već me učini dostojnim da ti ja, grješni i nedostojni tvoj sluga, prinesem ove darove. Jer ti si onaj koji prinosiš i koji se prinosi, koji primaš i koji se razdaješ, Kriste Bože naš, iskazujemo ti slavu, s bespočelnim tvojim Ocem, i s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Nakon molitve i kađenja, svećenik i đakon stojeći pred svetim stolom, triput zajedno mole kerubinsku pjesmu, svaki put uz jedan poklon na kraju. Mi koji kerubine otajstveno predstavljamo, i životvornoj Trojici trosvetu pjesmu pjevamo, odložimo sada svaku životnu brigu da primimo Kralja svemira koga anđeoski zborovi nevidljivo nose. Aliluja, aliluja, aliluja. Zatim odlaze do proskomidikona: đakon naprijed, a za njim svećenik koji kadi svete darove tiho moleći: Bože, milostiv budi meni grješniku. Đakon govori svećeniku: Uzmi, vladiko. Svećenik, uzevši veliki pokrov, stavlja ga na đakonovo lijevo rame govoreći: Uzdižite svoje ruke prema Svetištu i Gospoda blagoslivljajte. Svećenik uzima i sveti diskos te ga stavlja đakonu na glavu sa svom pozornošću i pobožnošću, a đakon drži i kadionicu na jednom od prstiju desne ruke. Samu pak svetu čašu uzima svećenik u ruke i tako, predvođeni svjećonošama, izlaze kroz sjeverna (lijeva) vrata pred ikonostas moleći. Đakon uzglašava: Svih vas pravovjernih kršćana neka se spomene Gospod Bog u kraljevstvu svome: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Svećenik moli: Svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), pape rimskoga, i metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), i bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), i svega svećeničkog, đakonskog i redovničkog staleža, naroda našega, naših vlasti i svih onih koji nas brane i štite, plemenitih i nezaboravnih utemeljitelja i dobročinitelja ovoga svetog hrama (u samostanima: ove svete obitelji) i svih vas pravovjernih kršćana neka se spomene Gospod Bog u kraljevstvu svome: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Da primimo Kralja svemira koga anđeoski zborovi nevidljivo nose. Aliluja, aliluja, aliluja. Ušavši kroz svete dveri u svetište, svećenik stavlja svetu čašu na sveti stol, a skinuvši s đakonove glave sveti diskos, stavlja i njega na sveti stol. Zatim, skinuvši pokrovac sa svetog diskosa, odlaže ga na jednu stranu svetog prijestolja.

22 Uzevši pak s đakonova ramena veliki pokrov i, okadivši ga, pokriva njime svete darove govoreći: Ugledni Josip s drveta skine prečisto tijelo tvoje, plaštanicom ga čistom obvi, i miomirisnim uljem pomazav, u novi grob položi. Zatim svećenik uzima iz đakonove ruke kadionicu i triput kadi svete darove govoreći: U svojoj dobroti budi milostiv Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine. Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tada će se prinositi teoci na tvojem žrtveniku. Svećenik, predavši kadionicu, prigiba glavu i govori đakonu: Spomeni me se, brate i suslužitelju. A đakon njemu: Neka se spomene Gospod Bog svećeništva tvoga u carstvu svome. Svećenik: Pomoli se za me, moj suslužitelju. I đakon, prignuvši glavu i držeći istodobno orar s tri prsta desne ruke, govori svećeniku: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Svećenik: Taj isti Duh neka nas potpomaže u sve dane našega života. I đakon njemu: Spomeni me se, vladiko sveti. Svećenik: Neka te se spomene Gospod Bog u carstvu svome: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Đakon: Amin. I naklonivši se svećeniku, đakon izlazi iz svetišta kroz sjeverna (lijeva) vrata, stane na uobičajeno mjesto i moli: Đakon: Nadopunimo svoju molitvu Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za ovdje postavljene časne darove, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za ovaj sveti hram i za sve one koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj.

Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću. Narod: Gospode, pomiluj. Da cijeli ovaj dan bude savršen, svet, miran i bez grijeha, prosimo Gospoda. Narod: Podaj, Gospode.

Molitva prinošenja po postavljanju božanskih darova na sveto stol

Gospode, Bože Svevladaru, jedini Sveti, ti koji primaš žrtvu zahvalnicu od svih koji te zazivaju svim srcem, primi i molitve nas grješnih i privedi nas k svome svetom žrtveniku. Osposobi nas da ti prinesemo darove i duhovne žrtve za svoje grijehe i neznanja naroda. I učini nas dostojnima da nađemo milost pred tobom, kako bi naša žrtva bila tebi blagougodna i neka se dobri Duh tvoje blagodati nastani u nama i u ovim postavljenim darovima i u svemu narodu tvome. Uzglas: Milosrđem jedinorođenoga Sina tvoga, s kojim si blagoslovljen, i s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Svećenik: Mir svima. Narod: I duhu tvojemu. Đakon: Uzljubimo jedan drugoga da jednodušno ispovjedimo. Narod: Oca i Sina i Svetoga Duha, Trojicu istobitnu i nerazdjeljivu. Svećenik se triput klanja tiho govoreći: Ljubim te, Gospode, kreposti moja. Gospode, hridino moja i utvrdo moja. (Ps 18,1) Zatim svećenik cjeliva svete darove onako kako su pokriveni: najprije iznad svetog diskosa, onda iznad svete čaše, a također rub svetog stola pred sobom. Ako su dvojica svećenika ili više njih, tada i oni prilaze i cjelivaju svete darove, a također jedan drugoga u ramena.

Glavni služitelj govori: Krist među nama. A suslužitelj odgovara: I jest i bit će. Isto tako i đakoni, ako su dvojica, cjelivaju svaki svoj orar tamo gdje je križ, a zatim jedan drugoga u ramena, govoreći isto kao i svećenici. Ako je pak samo jedan đakon, na mjestu gdje stoji istodobno se triput klanja i cjeliva svoj orar tamo gdje je križ. Zatim đakon govori: Dveri, dveri. Budimo mudro pozorni. Ili: Ispovjedimo svoju vjeru. Svećenik uzdiže veliki pokrov i mašući njime nad svetim darovima govori zajedno s narodom Simbol vjere. Ako ima više svećenika suslužitelja, tada i oni supodižu veliki pokrov i drže ga iznad svetih darova, potresajući i govoreći s narodom Simbol vjere. Vjerujem u jednoga Boga. Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom. Raspet također za nas, pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan po Svetom pismu. I uzašao na nebo, sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca, koji izlazi od Oca (i Sina), koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi, koji je govorio po prorocima. I u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amin. Na riječi I u Duha Svetoga... svećenik prestaje mahati velikim pokrovom nad svetim darovima, slaže ga i cjeliva i stavlja na jednu stranu svetoga stola. Đakon: Stojmo dobro. Stojmo sa strahopoštovanjem. Budimo pozorni da sveti prinos u miru prinesemo. Narod: Milost mira, žrtvu hvale. Đakon, poklonivši se, ulazi u svetište kroz južna (desna) vrata i stane s desne strane svećeniku. Tamo, gdje je običaj, đakon uzima ripidu i njome bogobojazno maše nad svetim darovima. Ako nema ripide, to čini jednim pokrovcem. Svećenik, okrenut prema narodu, blagoslivlja ga i govori uzglas:

25 Milost Gospoda našega Isusa Krista, ljubav Boga i Oca, i zajedništvo Svetoga Duha neka bude sa svima vama. Narod: I s duhom tvojim. Svećenik, okrenut prema istoku (prijestolju), podižući ruke, kliče: Gore uzdignimo srca. Narod: Imamo kod Gospoda. Svećenik, prekriživši ruke na prsa, klanja se prema svetom prijestolju i govori: Zahvalimo Gospodu. Narod: Dostojno je i pravedno klanjati se: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, Trojici istobitnoj i nerazdjeljivoj. Svećenik moli: Dostojno je i pravedno: tebi pjevati, tebe blagoslivljati, tebe hvaliti, tebi zahvaljivati, tebi se klanjati na svakom mjestu tvoje vladavine, jer ti si Bog neizreciv, nespoznatljiv, nedokučiv i nevidljiv. Ti uvijek jesi, isti kakav jesi: ti, i jedinorođeni tvoj Sin, i Duh tvoj Sveti. Ti si nas iz nepostojanja doveo u postojanje, a kada smo pali, ti si nas opet podigao i nisi odustao sve činiti dok nas nisi uveo u nebo i darovao nam svoje buduće kraljevstvo. Za sve to zahvaljujemo tebi i jedinorođenome Sinu tvome i Duhu tvome Svetome za sva poznata i nepoznata, vidljiva i nevidljiva dobročinstva koja su nam učinjena. Zahvaljujemo ti i za ovu službu koju si se udostojao primiti iz naših ruku, iako pred tobom stoje na tisuće arkanđela, neizrecivo mnoštvo anđela, mnogooki kerubini i na krilima lebdeći šestokrili serafini, krilati, visoko lebdeći... A đakon, došavši svećeniku s lijeve strane, uzima svetu zvjezdicu sa svetog diskosa, pravi znak križa udarajući zvjezdicom uz rub svetog diskosa, cjeliva je i odlaže. Svećenik istodobno glasno govori: ...pobjednu pjesmu pjevajući, kličući, zazivajući i govoreći: Narod: Svet, svet, svet Gospod Sabaot. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Hosana u visinama. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visinama. Đakon, vrativši se na desnu stranu, i tamo gdje se običava uzima ripidu ili pokrov i lagano maše s puno pozornosti i strahopoštovanja iznad svetih darova da ne sjedne muha ili što drugo slično. Svećenik, skinuvši pokrovce sa svete čaše, moli: S tim blaženim silama i mi, čovjekoljubivi Vladaru, kličemo i govorimo: svet si i presvet, ti i jedinorođeni tvoj Sin i Duh tvoj Sveti. Svet si i presvet i veličanstvena je tvoja slava. Ti si tako uzljubio svoj svijet da si dao Sina svoga jedinorođenoga, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, već da ima život vječni. On, došavši i ispunivši sav Božji naum za nas, u noći kada bî predan, ili zapravo kada je sam sebe predavao za život svijeta, uze kruh u svoje svete, prečiste i neporočne ruke, i zahvalivši i blagoslovivši (i blagoslivlja), posvetivši i prelomivši, dade svojim svetim učenicima i apostolima i reče:

Uzglasno: Uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, koje se lomi za vas na otpuštenje grijeha. Svećenik i đakon čine duboki poklon. Narod: Amin. Dok svećenik ovo izgovara, đakon, držeći orar s tri prsta desne ruke, pokazuje svećeniku sveti diskos. Jednako tako i onda kad svećenik govori Pijte iz nje svi..., đakon pokazuje svetu čašu. Ako svećenici božansku liturgiju služe zborno, Gospodnje riječi ustanove Euharistije izgovaraju zajedno i glasno. Svećenik govori: Isto tako (blagoslovi) i čašu (i blagoslivlja) poslije večere, govoreći: Uzglasno: Pijte iz nje svi, ovo je krv moja Novoga zavjeta, koja se prolijeva za vas i za mnoge na otpuštenje grijeha. Svećenik i đakon opet čine duboki poklon. Narod: Amin. Svećenik moli: Spominjući se, dakle, toga spasonosnog naloga i svega što se za nas dogodilo: križa, groba, uskrsnuća trećeg dana, uzašašća na nebo, sjedenja zdesna, drugog i slavnog ponovnog dolaska, Uzglasno: Tvoje od tvojih tebi prinosimo zbog svega i za sve. Dok se to govori, svećenik (ili đakon) uzima sveti diskos u desnu ruku, a svetu čašu u lijevu, i prekriživši ruke, podiže svete darove čineći njima znak križa i odlaže ih na iliton. Nakon toga skrušeno se klanja. Narod: Tebi pjevamo, tebe blagoslivljamo, tebi zahvaljujemo, Gospode, i molimo ti se, Bože naš. Svećenik moli: Još ti prinosimo ovu duhovnu i nekrvnu službu i prosimo, i molimo, i usrdno zazivamo: Pošalji Duha svoga Svetoga na nas i na ove postavljene darove. Đakon odlaže ripidu ili pokrov i dolazi blizu svećenika pa zajedno triput čine poklon pred svetim stolom. Zatim đakon prigiba glavu i pokazujući orarom sveti kruh tiho govori: Blagoslovi, vladiko, sveti kruh. Svećenik prignute glave blagoslivlja sveti kruh govoreći: I učini, dakle, ovaj kruh dragocjenim tijelom svoga Krista. Đakon: Amin. I opet đakon, pokazujući orarom svetu čašu, tiho govori: Blagoslovi, vladiko, svetu čašu. I svećenik, blagoslivljajući, govori: A što je u ovoj čaši dragocjenom krvlju svoga Krista. Đakon: Amin. I opet đakon, pokazujući na obje svete prilike, govori:

Blagoslovi, vladiko, oboje. I svećenik, blagoslivljajući obje svete prilike, govori: Pretvorivši ih Duhom svojim Svetim. Đakon: Amin. Amin. Amin. Đakon, naklonivši se svećeniku, vraća se na svoje mjesto. (Ako svećenici zborno služe božansku liturgiju, riječi epikleze govore tišim glasom istodobno s glavnim služiteljem. Riječ Amin izgovara samo đakon.) Svećenik moli: Da ovi darovi budu pričesnicima na budnost duše, na otpuštenje grijeha, na zajedništvo tvojega Svetog Duha, na puninu carstva nebeskog, na pouzdanje u tebe, a ne na sud ni na osudu. Još ti prinosimo ovu duhovnu službu za one koji u vjeri usnuše: praoce, oce, patrijarhe, proroke, apostole, propovjednike, evanđeliste, mučenike, priznavaoce, isposnike i za dušu svakog pravednika preminulog u vjeri. Svećenik govori glasno: Osobito za presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju. I uzevši kadionicu, svećenik pred svetim prijestoljem triput kadi svete darove i stavlja pokrovac na svetu čašu. Zatim đakon kadi preostale tri strane svetoga prijestolja i spominje pokojnike koje hoće. Narod pjeva: Dostojno je zaista tebe zvati blaženom, Bogorodice. Vazda blaženu i preneporočnu i Majku Boga našega. Časniju od kerubina i neusporedivo slavniju od serafina, jer si nepovrijeđena Boga Riječ rodila, istinska Bogorodice, tebe veličamo. Ili umjesto Dostojno je... pjeva se irmos devete pjesme kanona na jutrenji s blagdanskim pripjevom. Svećenik moli: Za svetoga proroka, preteču i krstitelja Ivana, za svete svehvaljene apostole, za svetoga (ime) čiji spomen slavimo i za sve tvoje svete: po njihovim molitvama pohodi nas, Bože. I spomeni se svih preminulih koji su usnuli u nadi uskrsnuća i života vječnoga. I spominje poimence pokojnike koje hoće. I daj im pokoj u svjetlosti svoga lica. Još te molimo: spomeni se, Gospode, svega pravovjernog episkopata, onih koji ispravno dijele riječ tvoje istine, svega prezbiterskog zbora, u Kristu đakonstva i svega svećeničkog reda. Još ti prinosimo ovu duhovnu službu za sav svijet, za svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, za one koji žive čistim i časnim životom, za naš vjerni narod i za naše vrhovne vlasti. Daj im, Gospode, mirnu vladavinu da i mi, zajedno s njima, uzmognemo provoditi miran i spokojan život u punoj pobožnosti i dostojanstvu.

Nakon završetka pjesme svećenik govori glasno: Ponajprije spomeni se, Gospode, svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), pape rimskoga, metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), i bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), i daruj ih svojim svetim Crkvama da žive u miru, sigurni, poštovani, zdravi, dugovječni i da ispravno dijele riječ tvoje istine. Đakon se spominje živih. Narod: I svih i svega. Svećenik moli: Spomeni se, Gospode, ovoga grada u kojemu živimo, (ovoga mjesta u kome živimo ili ove obitelji u kojoj živimo), kao i svakoga grada i kraja, i onih koji s vjerom u njima žive. Spomeni se, Gospode, putnika, bolesnika, patnika, uznika i njihova spasenja. Spomeni se, Gospode, darovatelja i dobrotvora u svojim svetim Crkvama i onih koji se spominju siromaha, i na sve nas pošalji svoje milosti. I poimence se spominje živih kojih hoće. Uzglas: I daj nam jednim ustima i jednim srcem slaviti i hvaliti nadasve časno i veličanstveno ime tvoje: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Okrenuvši se prema svetim dverima, svećenik blagoslivlja narod govoreći: I neka budu milosti velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista sa svima vama. Narod: I s duhom tvojim.

Đakon, dobivši blagoslov od svećenika, odlazi na uobičajeno mjesto ispred ikonostasa, i govori: Spomenuvši sve svete, opet i opet, u miru pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Za prinesene i posvećene časne darove, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Da nam čovjekoljubivi Bog naš, primivši ih na svoj sveti, nadnebeski i duhovni žrtvenik kao duhovni miomiris, uzvrati božanskom milošću i darom Svetoga Duha, pomolimo se. Narod: Gospode, pomiluj. Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću. Narod: Gospode, pomiluj. Da cijeli ovaj dan bude savršen, svet, miran i bez grijeha, prosimo Gospoda. Narod: Podaj, Gospode.

Anđela mira, vjernog vođu i čuvara duša i tijela naših, prosimo Gospoda. Narod: Podaj, Gospode. Oproštenje i otpuštenje grijeha i prijestupa naših, prosimo Gospoda. Narod: Podaj, Gospode. Dobra i koristi dušama našim i mir svijetu, prosimo Gospoda. Narod: Podaj, Gospode. Da preostalo vrijeme svoga života provedemo u miru i pokajanju, prosimo Gospoda. Narod: Podaj, Gospode. Da svršetak našega života bude kršćanski: bez bolova, bez sramote, miran i da damo dobar odgovor na strašnom sudu Kristovu, prosimo. Narod: Podaj, Gospode. Izmolivši za jedinstvo vjere i zajedništvo Svetoga Duha, sami sebe i jedan drugoga i sav svoj život Kristu Bogu predajmo. Narod: Tebi, Gospode. Svećenik moli: Tebi, čovjekoljubivi Vladaru, povjeravamo sav svoj život i svu svoju nadu, i prosimo te, i molimo, i usrdno zazivamo: učini nas dostojnima da se čiste savjesti pričestimo tvojim nebeskim i strašnim otajstvima s ovoga svetog i duhovnog stola: na otpuštenje grijeha, na oproštenje prijestupa, na zajedništvo Svetoga Duha, na baštinjenje nebeskog kraljevstva, na pouzdanje u tebe, a ne na sud ni na osudu. Svećenik govori uzglas: I učini nas, Vladaru, dostojnima da smijemo s pouzdanjem i bez osude zazivati tebe, nebeskoga Boga Oca, i govoriti: Narod: Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Svećenik: Jer tvoje je kraljevstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Svećenik: Mir svima. Narod: I duhu tvojemu. Đakon: Prignite svoje glave Gospodu.

Narod: Tebi, Gospode. Svećenik moli: Zahvaljujemo ti, Kralju nevidljivi, koji si sve sazdao snagom svoje neizmjerne moći i po obilju svoje milosti sve iz nepostojanja doveo u postojanje. Ti, Vladaru, svrni pogled s neba na one koji su ti prignuli svoje glave, jer ih nisu prignuli púti i krvi, nego tebi strašnomu Bogu. Ti dakle, Vladaru, učini da ovi sveti darovi budu svima nama na dobro, svakomu prema njegovoj potrebi: plovi s onima koji plove, putuj s onima koji putuju, liječi one koji boluju, liječniče duša i tijela. Uzglas: Milošću i milosrđem, i čovjekoljubljem jedinorođenoga Sina tvoga, s kojim si blagoslovljen, s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Svećenik moli: Pogledaj, Gospode Isuse Kriste, Bože naš, sa svoga svetog prebivališta i s prijestolja slave svoga kraljevstva i dođi nas posvetiti, ti koji gore sjediš s Ocem, a ovdje na nevidljivi način prebivaš s nama. Udostoj se svojom moćnom rukom udijeliti nam svoje prečisto Tijelo i dragocjenu Krv, a preko nas i svemu narodu. Dok se moli ova molitva, đakon, stojeći pred svetim dverima, opasuje se orarom u obliku križa. Zatim se svećenik i đakon, stojeći svaki na svom mjestu, triput klanjaju tiho govoreći: Bože, milostiv budi meni grješniku. Svećenik skida pokrovac sa svete čaše i stavlja ga na već složene pokrove na jednoj strani svetog stola. Kad đakon vidi da svećenik pruža ruke i dodiruje sveti kruh želeći izvršiti sveto podizanje, glasno govori: Budimo pozorni. Svećenik pak, podižući sveti kruh, glasno govori: Svetinje svetima. Narod: Jedan je svet, jedan je Gospod Isus Krist, na slavu Boga Oca. Amin. Đakon ulazi južnim (desnim) vratima u svetište i nakon što stane s desne strane svećeniku, govori: Razlomi, vladiko, sveti kruh. Svećenik pak, lomeći sveti kruh na četiri dijela, s puno pozornosti i pobožnosti govori: Lomi se i dijeli Jaganjac Božji; lomi se, a ipak se ne dijeli; svagda se blaguje, a nikada ga ne nestaje, već posvećuje one koji se pričešćuju. Svećeniče, kad razlomiš svetoga Jaganjca, stavi njegove dijelove u obliku križa licem prema dolje na sveti diskos, a probodenu stranu gore, kao prije kod žrtvovanja. Česticu „ISUS“ stavi na gornju stranu svetog diskosa (prema istoku), česticu „KRIST“ pak na donju stranu svetog diskosa (prema zapadu), česticu „NI“ na sjevernu (lijevu) stranu, a česticu „KA“ na južnu (desnu) stranu, kako donji crtež prikazuje.

31 Česticu „ISUS“ uzima i stavlja je u svetu čašu, a česticu „KRIST“ lomi svećenicima i đakonima. Preostale dvije čestice „NI“ i „KA“ lomi pričesnicima na sitne dijelove, onoliko koliko misli da će biti dovoljno. A đakon, pokazujući orarom svetu čašu, govori: Napuni, vladiko, svetu čašu. Svećenik, uzevši onu česticu koja leži gore, tj. česticu „ISUS“, čini njome znak križa nad svetom čašom, govoreći: Punina Duha Svetoga. I stavlja je u svetu čašu. Đakon: Amin.

Tamo gdje je običaj, đakon, uzevši „toplotu“, tj. vruću vodu, govori prema svećeniku: Blagoslovi, vladiko, toplotu. Blagoslivljajući, svećenik govori: Blagoslovljena gorljivost svetih tvojih: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. A đakon ulijeva malo vode u obliku križa u svetu čašu govoreći: Žar vjere pun Duha Svetoga. Amin. Zatim svećenik i narod zajedno govore molitvu prije pričesti: Vjerujem, Gospode, i ispovijedam da si ti zaista Krist, Sin Boga živoga, koji si došao na svijet da spasiš grješnike od kojih sam prvi ja. Za pričesnika svoje tajne večere primi me danas, Sine Božji, jer ja neću izdati tajnu tvojim neprijateljima, niti ću ti poljubac dati kao Juda, već ti se kao razbojnik ispovijedam: Spomeni me se, Gospode, kada dođeš u kraljevstvo svoje. Spomeni me se, Vladaru, kada dođeš u kraljevstvo svoje. Spomeni me se, Sveti, kada dođeš u kraljevstvo svoje. Da mi pričest svetim tvojim otajstvima, Gospode, ne bude na sud ni na osudu, nego na ozdravljenje duše i tijela. Bože, milostiv budi meni grješniku.

Bože, očisti grijehe moje i pomiluj me. Bezbroj puta sagriješih, Gospode, oprosti mi. Za vrijeme pričesti služitelja i suslužitelja narod pjeva odgovarajuću pričesnu pjesmu. Svećenik kaže: Đakone, pristupi. Đakon pristupa s lijeve strane svećeniku i pobožno se klanja, moleći oproštenje. Udijeli mi, vladiko, dragocjeno i sveto Tijelo Gospoda i Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. Svećenik, držeći sveti kruh, daje ga đakonu koji mu cjeliva ruku i prima sveti kruh na dlan desne ruke, govoreći: Đakonu (ime) daje se dragocjeno i sveto i prečisto Tijelo Gospoda i Boga i Spasitelja našega Isusa Krista na otpuštenje njegovih grijeha i na život vječni. Đakon odlazi iza svetog prijestolja i pričešćuje se prečistim Tijelom sa strahopoštovanjem i velikom opreznošću. Slično i svećenik, uzevši jednu česticu svetoga kruha, govori: Dragocjeno i sveto Tijelo Gospoda i Boga i Spasitelja našega Isusa Krista daje se meni svećeniku (ime) na otpuštenje mojih grijeha i na život vječni. Amin. Nakon toga se pričešćuje svetim tijelom sa strahopoštovanjem i pouzdanjem. Zatim svećenik, poklonivši se, desnom rukom uzima svetu čašu, a lijevom rupčić i držeći ga ispod brade, pričešćuje se svetom krvlju govoreći: Dragocjenom i svetom Krvlju Gospoda i Boga i Spasitelja našega Isusa Krista pričešćujem se ja sluga Božji svećenik (ime) na otpuštenje mojih grijeha i na život vječni. Amin. Zatim briše svoje usnice i rub svete čaše rupčićem što ga drži u ruci i govori: Evo, dotače se usnica mojih i oduze bezakonja moja, i grijehe moje očisti. Zatim poziva đakona govoreći: Đakone, pristupi. Đakon, čineći jedan poklon, pristupa i govori: Evo, pristupam Kralju i Bogu našemu. Udijeli mi, vladiko, dragocjenu i svetu Krv Gospoda i Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. A svećenik kaže: Dragocjenom i svetom Krvlju Gospoda i Boga i Spasitelja našega Isusa Krista pričešćuje se sluga Božji đakon (ime) na otpuštenje svojih grijeha i na život vječni. Kad se đakon pričestio, svećenik govori: Evo, dotače se usnica tvojih i oduze bezakonja tvoja i grijehe tvoje očisti. Treba znati: ako ima vjernika koji se žele pričestiti svetim otajstvima, svećenik lomi preostale dvije čestice svetoga Jaganjca, tj. česticu „NI“ i česticu „KA“ na sitne čestice, a đakon ih stavlja gubom ili rupčićem u svetu čašu zajedno sa svim drugim česticama koje su pretvorene s Jaganjcem i stavivši u svetu čašu žličicu, pokriva je rupčićem. Isto tako stavlja zvijezdicu i pokrovce na diskos.

33 Načinivši jedan poklon, đakon prima od svećenika pobožno svetu čašu i, stupivši na svete dveri i podigavši svetu čašu, pokazuje narodu i govori: Sa strahom Božjim i s vjerom pristupite. Narod: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Bog je Gospod i nama se objavi. Pričesnici pristupaju jedan po jedan i klanjaju se u doličnoj poniznosti i strahopoštovanju, imajući ruke složene na prsima i tako svaki prima božansko otajstvo. Svećenik uzima svetu čašu od đakona i drži je u lijevoj ruci zajedno s diskosom i rupčićem, a desnom rukom pričešćuje žličicom govoreći: Časnim i svetim i prečistim Tijelom i Krvlju Gospoda i Boga i Spasitelja našega Isusa Krista pričešćuje se sluga Božji (službenica Božja) (ime) na otpuštenje svojih grijeha i na život vječni. Amin. I tako se svi pričešćuju. Za vrijeme pričešćivanja vjernika pjeva se prigodna pričesna pjesma. Kad su se svi pričestili, svećenik govori: Evo, dotače se usnica vaših i oduze bezakonja vaša i grijehe vaše očisti. Nakon pričesti svećenik, stojeći na svetim dverima, blagoslivlja narod svetom čašom u obliku križa, glasno govoreći: Spasi, Bože, narod svoj i blagoslovi baštinu svoju. Svećenik, okrenuvši se prema svetom prijestolju, stavlja svete darove na sveto prijestolje i triput ih kadi tiho govoreći: Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek je nad svom zemljom. Narod pjeva: Vidjesmo svjetlost istinsku, primismo Duha nebeskoga, nađosmo vjeru istinitu, klanjamo se nerazdjeljivoj Trojici, jer po njoj smo spašeni. Zatim svećenik uzme sveti diskos sa zvjezdicom i pokrovima i stavlja ih đakonu na glavu, a đakon ih prima s pobožnošću, okreće se prema narodu ništa ne govoreći, odlazi prema proskomidikonu i tamo ih odlaže. Svećenik, poklonivši se, uzima svetu čašu i, okrenuvši se prema narodu s uzdignutim svetim darovima, stojeći na svetim dverima, uzglašava: Blagoslovljen Bog naš: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Svećenik odlazi k proskomidikonu i ostavlja na njemu svete darove. Narod: Amin. Neka se ispune usta naša hvalom tvojom, Gospode, da pjevamo slavu tvoju što si nas učinio dostojnima pričestiti se tvojim svetim, božanskim, besmrtnim i životvornim Tajnama. Sačuvaj nas u svojoj svetinji da se svakoga dana poučavamo u tvojoj pravednosti. Aliluja, aliluja, aliluja. Nakon što je razriješio orar, đakon izlazi kroz sjeverna (lijeva) vrata, stane na uobičajeno mjesto i govori: Primivši božanske, svete, prečiste, besmrtne, nebeske, životvorne i uzvišene Kristove Tajne, stojeći, dostojno zahvalimo Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj. Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću. Narod: Gospode, pomiluj.

34 Izmolivši da cijeli dan bude savršen, svet, miran i bez grijeha, sami sebe i jedan drugoga i sav svoj život Kristu Bogu predajmo. Narod: Tebi, Gospode. Svećenik moli zahvalnu molitvu:

Zahvalna molitva

Zahvaljujemo ti, čovjekoljubivi Vladaru, dobročinitelju naših duša, što si nas i danas učinio dostojnima svojih nebeskih i besmrtnih otajstava. Poravnaj naš put, sve nȃs učvrsti u svome strahu, zaštiti naš život i osiguraj naše korake po zagovoru i molitvama slavne Bogorodice i vazda Djevice Marije, i svih svetih tvojih. Svećenik, složivši iliton, uzima sveto Evanđelje i držeći ga uspravno čini njime nad ilitonom znak križa i polaže ga na nj glasno govoreći: Jer si ti naše posvećenje, iskazujemo ti slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Svećenik izlazi kroz svete dveri i govori: Iziđimo u miru. Narod: U ime Gospodnje. Đakon: Pomolimo se Gospodu. Narod: Gospode, pomiluj.

Molitva iza ambona koju svećenik glasno govori

Ti Gospode, koji blagoslivljaš one koji tebe blagoslivljaju i posvećuješ one koji se u tebe uzdaju, spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu. Očuvaj puninu svoje Crkve i posveti one koji vole ljepotu Doma tvoga. Ti ih zauzvrat proslavi svojom božanskom snagom i ne zaboravi nȃs koji se uzdamo u tebe. Daruj mir svome svijetu, svojim Crkvama, svećenicima, našim vrhovnim vlastima i svemu narodu svome. Jer svako dobro darivanje i svaki savršeni dar odozgo je, silazi od tebe Oca svjetlosti, iskazujemo ti slavu, hvalu i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Budi ime Gospodnje blagoslovljeno od sada i u vijeke. Triput Za vrijeme molitve đakon stoji prignute glave ispred ikone Krista Gospoda, držeći u desnoj ruci orar. Nakon toga svećenik kroz svete dveri ulazi u svetište i okrenut prema svetim darovima na proskomidikonu govori molitvu:

Molitva koja se moli kod blagovanja svetih darova

Ti si punina Zakona i Proroka, Kriste Bože naš. Ti koji si ispunio sav Očev naum, radošću i veseljem ispuni srca naša: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Đakon pak, ušavši kroz sjeverna (desna) vrata u svetište, odlazi k proskomidikonu i sa strahopoštovanjem i punom opreznošću blaguje svete darove. Kada svećenik služi bez đakona, ostavlja svete darove na proskomidikonu, a blaguje ih nakon otpusta.

35 Nakon otpjevanog Budi ime... svećenik može dati kratke obavijesti i dijeliti antidor uz pjevanje psalma 33. Zatim svećenik blagoslivlja: Blagoslov Gospodnji neka siđe na vas, njegovom milošću i čovjekoljubljem: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Narod: Amin. Svećenik: Slava tebi, Kriste Bože, ufanje naše, slava tebi. Narod: Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Gospode, pomiluj. Gospode, pomiluj. Gospode, pomiluj. Blagoslovi. Svećenik: Krist, istiniti Bog naš, molitvama svoje prečiste Majke, (i drugo) među svetima oca našeg Ivana Zlatoustoga, nadbiskupa carigradskog, zajedno s Bazilijem Velikim i Grgurom Bogoslovom, zaštitnicima naše eparhije, i svetoga (čiji je hram) i svetoga (čiji je spomen), i svih svetih, neka nas pomiluje i spasi jer je dobar i čovjekoljubiv. Narod: Amin.

Teksti - www.grkokatolicki-casoslov.hr