Poslanica svetoga apostola Pavla Hebrejima (Heb 3, 5 - 11. 17 - 19)
Braćo, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, ali Krist – kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade.
Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak!
Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.