Apostol 26.4.

Djela apostolska (Dj 10, 44 - 11, 10)

U one dane, dok je Petar još govorio, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: »Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?« I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.

Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: »Ušao si«, dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« Onda započe Petar te im izloži sve po redu: »Molio sam se«, reče, »u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’ Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospode! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.’ To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«