Apostol 10.4.

Djela apostolska (Dj 4, 13 - 22)

Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: »Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom imenu više ne govore.« Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. Ali im Petar i Ivan odgovoriše: »Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.« Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.