Apostol 2.2.

Poslanica sv. ap. Pavla Hebrejima (Heb 7, 7 - 17)

Braćo, posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi. I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek.

Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu – jer na temelju njega narod je dobio Zakon – koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? Doista, kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon. Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. Poznato je da je Gospod naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike. To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom: postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.